Završiti fakultet u roku, imati izvanredan prosjek ti znači… ne znači NIŠTA. Osim ako nemaš veeeliku št… pardon sreću. Ne tako davno (tješim se) kada sam krenula na fakultet, mislila sam moje je samo da učim, a moje će se znanje kad-tad isplatiti. Ja još čekam da se isplati.
Istraživanja pokazuju da je prije četrdesetak godina samo 3,6 posto stanovnika završavalo fakultet, danas devet od deset mladi ljudi upisuje fakultete. Što nije loše da se razumijemo. Ali, kakve fakultete, gdje, s kojim kadrom, s kakvim diplomama?!
Idemo redom, s čim se susrećemo prilikom odabira fakulteta, prvo savjeti.
Stvarno ne volim priče o savjetima: Upiši što je isplativo, nešto za šta ćeš sutra odmah dobiti posao. Ma bježi. Zato i imamo mrzovoljne doktore medicine, inžinjere, posvađane međe, lošu administraciju, stomatologa koji ti izvadi zdravu šesticu i tako u nedogled. S druge strane, nisam pametna ni da je savjet upiši šta voliš korektan. Upiši filozofiju i budi na birou. Upiši FPN i završi kao diplomirani politolog na birou. Upiši ekonomiju i budi na birou.
Drugo, predrasude. Ja sam završila Fakultet političkih nauka. Kada sam ga upisala okruženje mi se smijalo i govorilo da se tu može samo sa stepenica pasti, pazi noću kada hodaš možda ti diploma padne na glavu i slično. Bude ispočetka krivo i teško. Jer znaš koliko učiš onu Etiku javne riječi i kodekse i pravila, deklaracije, zakone, koliko proučavaš Andrićevu Ledu, koliko proučavaš McLuhana i ekipu. Ali, kasnije skontaš da je tvoj uspjeh najbolji odgovor takvim komentarima. I da, stepenice na FPN-u uopšte nisu tako stabilne, kad dođeš do drugog sprata možeš se hvaliti u mahali da si nešto postigao.
Na ovo omalovažavanje ide klasifikacija fakulteta na Fakultete i Kurseve. Zna se šta su Fakulteti (medicina, elektrotehnika, pa i mašinstvo i sl.), ostalo su kursevi. Šta ćeš ti sa psihologijom, šta ćeš ti sa germanistikom, šta ćeš sa matematikom?!
Treće: OSTATI ILI OTIĆI? Nekada davno na debati u osnovnoj školi sam rekla da nikad ne bih otišla iz Bosne. I nećete vjerovati samo je jedna osoba rekla da bi išla na fakultet negdje vani. Danas, sam sigurna i savjet veliki svima ko god ima priliku za usavršavanje ili jednostavno odlazak na fakultet u drugu zemlju neka ide. Možda ili sigurno ni tamo nije sjajno ali je uređenije. Dugo sam se pitala da li moderniji, standarizovaniji model školovanja današnji kadar na bh. fakultetima može pratiti? Ovi što osuđuju ove što su otišli vjerujem da bi prvi otišli kada im bi se ukazala prilika. I neka bi. Sreću treba tražiti.
Na kraju, moram da konstatujem da formalno obrazovanje nije dovoljno. Diploma koju si dobio/la nije dovoljna, konstantno usavršavanje je potrebno. Danas je milion besplatnih seminara i edukacija. Rajo moja, iskoristite svaki koji možete. Vjerujete, nekad vam u biografiji više gledaju seminari i usavršavanja nego prosjek. Uživajte i slijedite i srce i mozak, jer danas oni idu u kombinaciji.
Autorica: Nađa Čelebić, dvadesttrogodišnja magistrica komikologije usmjerenja Poslovno komuniciranje, magistrirala na temu novih medija, politike i odnosa s javnošću.