Obavljajući pripravnčki staž u Zavodu za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju zapazi ljupko lice i toplu dobrodošlicu što od cijelog kolektiva tako od jedne gospođe Selme koja me je primila u svoju kancelariju i koja mi je sa toplim osmijehom i vedrim licem počela pričati priču čime se ona bavi i koja je njena uloga u zavodu. Na početku me je toliko fascinirao njen rad i borba te super žene koja svim srcem se bori i radi za djecu i sve uposlene u zavodu kako bi im olakšala rad i pomogla za njihovo bolje sutra.
Svaka priča ima svoj početak, a ja ću vam za početak reći par riječi o Super Ženi zvanoj Selma.
Zove se Selma Hodžić, rođena 09.02.1975. godine u Tuzli. Osnovnu i srednju Medicinsku školu je završila u Tuzli. Diplomirala je 2001. godine na Defektološkom fakultetu u Tuzli i time stekla zvanje diplomirani defektolog oligofrenolog. U periodu od 1999. godine do 2000. godine sam bila na dodiplomskom studiju na Univerzitetu u Bolognji. 2002. godine sam magistrirala na Univerzitetu u Bolonji na temu ‘’Obrazovna dimenzija u međunarodnoj saradnji’’. Od 2009. godine sam zaposlena u Zavodu za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom razvoju Tuzla u Odjelu za dokumentaciju i edukativnu inovaciju, koji predstavlja mjesto susreta svih osoba koje se bave djecom i mladima sa teškoćama u razvoju, te mjesto koji prikuplja i dokumentuje pozitivne inkluzivne prakse. Od 2009. godine sam saradnica sam Pedagoškog zavoda Tuzlasnkog kantona za inkluzivnu nastavu.
Nastavljajući priču sa njom nadođoh na ideju da joj postavim par pitanja kako bi saznao kako je to biti borac, domaćica, poslovna žena, a uz sve to imati osmjeh i pozitivnu energiju svaki dan.
Na moje pitanje kako bi ona objasnila djecu sa posebnim potrebama u tri riječi? Selma je odgovorila Ljudska bića, ljubav i pripadnost. Kaže da je čitav svoj život posvetila ljudima kojima je bila potrebna pomoć i da je uvijek se pitala šta i kako poslije? Šta sa tim ljudima bude poslije kada oni odu iz te ustanove te je s toga odlučila da pokrene u saradnji sa kolegama i federalnim ministarstvom Odjel za dokumentaciju i edukativnu inovaciju.
Pričajući sa mojom sagovornicom Selmom koju ćemo zvati super žena shvatio sam kako je skromna, kako najmanje sebe stavlja u prvi plan i kako sve priča za djecu, za radne kolege, za dobre ljude i u jednom trenutku sam joj rekao pa vi ste super žena. Ona se je samo nasmijala i rekla moj cilj je pomoći i usrećiti druge, jer kad su ljudi oko mene sretni sretna sam i ja.
Pitao sam je koji je njen životni moto odgovrila je kako je uvijek voljela humanitarni rad te voljela je da pruži svima suosjećanje podršku i osjećaj sigurnosti ma kako god se ta osoba nazivala, izgledala i čim god se bavila. Želja joj je da se djeca sa posebnim potrebama osjećaju sigurno i da se osjećaju da pripadaju u društvu, jer oni daju ljubav i šire ljubav oni su samo djeca.
Iz tog razloga je počela da i toj djeci, a i svakom drugom djetetu, osobi, približi rad kroz časopis Školske priče koji je još od 2011. godine u realizaciji i sprovodi se. U tom časopisu mogu se naći korisne stvari i namjenjen je za sve, a najviše za nastavu, edukacijsko-kreativnu, rehabilitacijsku, pedagoško-psihološku, socijalnu i medicinsku teoriju i praksu, gdje se mladi ljudi mogu dosta toga naučiti pročitati i nešto novo saznati što do sada nisu. A super žena Selma je urednica tog istog časopisa.
Skromna super žena sebe nije htjela hvaliti tokom našeg razgovora, ali je rekla da živi za djecu i da će sve svoje napore i sve svoje resurse uz pomoć drugih uložiti kako bi se ista ta djeca osjećala sigurna i dobro došla u sva društva.
Nije važno odakle si ko si i šta si važno je imati ljudskost i pomoći onoliko koliko mozes jer nikada se ne zna i ne zaboravite da i vi možete postati super osoba kao što je moja sagovornica super žena, jer svoj posao radi kao profesionalac i radi kao osoba koja je puna ljubavi prema svima budi i ti super osoba.
Napisao: Ademir Eminović. Rođen 1991. godine, Tuzlak. Završio sam Filozofski fakultet odsjek Socijalni rad. Za vrijeme studija sam volontirao u više nevladinih organizacija, i trenutno ima 3 godine radnog iskustva u nevladinim organizacijama. Trenutno sam na pripravničkom stažu u Centru za socijalni rad. Jako sam komunikativan, druželjubljiv i suosjećajan. Volim pomagati ljudima i izmamiti im osmjeh na lice jednom riječu. Volim ljude ma kakve god oni nacije, vjere, pola, boje bili.