Ud’o me prvi put kada mi je bilo 13 godina, za mene je dobio para koliko košta 40 kg faširanog mesa, iskustvo je 16-godišnje žrtve.
Published On 30 Jul 202430 Jul 2024
|
Ažurirano:
30 Jul 2024
01:14 PM (GMT+2)
Sačuvajte članke za kasnije čitanje i napravite svoju listu za čitanje.
Trgovina ljudima predstavlja jedan od najvećih globalnih problema današnjice. Jedan je termin s hiljadu pojavnih lica najopasnijih, najrazornijih krivičnih djela. Prisutna je itekako i u našem regionu.
Današnji datum – 30. juli obilježava se kao Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima. S tim u vezi, kroz ovaj tekst ispričat ćemo iskustva ljudi koji pomažu oštećenima, kao i priče samih žrtava koje “lede krv u žilama”.
Nastavite čitati
list of 4 itemslist 1 of 4
Prvi narodi: Čuvari prirode | Zvjezdane žabe
list 2 of 4
Prvi narodi: Čuvari prirode
list 3 of 4
Palestina: Zabranjeni u Berlinu | Moj život
list 4 of 4
Bijelo – plavi: 1. epizoda
end of list
Može se desiti bilo kome
“Trgovina ljudima itekako je prisutna u BiH, i nije običaj, nije dio kulture, nego je krivično djelo i može se desiti svakome”, kaže Selma Badžić, projektna asistentica Centra ženskih prava iz Zenice.
Riječ je o pravno-zagovaračkoj organizaciji posvećenoj unapređenju položaja žena i djece u svim društvenim odnosima, koja djeluje od oktobra 1996. godine.
“Na raspolaganju su svi naši resursi kako bi se što potpunije pripremila žrtva trgovine ljudima za davanje iskaza koji su od velike važnosti za podizanje optužnice i dalje vođenje krivičnog postupka, ali i pripremu imovinsko-pravnog zahtjeva za naknadu štete“, ističe Badžić.
Prema riječima Aide Ćosić, koordinatorice Odjela za besplatnu pravnu pomoć i psihološku podršku, Centar pruža besplatnu pravnu pomoć i psihološku podršku žrtvama trgovine ljudima. Način na koji se uključuju u sudske postupke i način na koji počinje pružanje pomoći zavisi od toga je li žrtva maloljetna.
“Prije nego se uključimo u postupak kod maloljetnih osoba potrebno je pribaviti ovlaštenja nadležnog centra za socijalni rad i imenovanog staratelja, a naša pomoć usmjerena je ostvarivanju prava koje oštećeni imaju u krivičnom postupku, da se oštećeni upoznaju sa pravima koje imaju u toku krivičnog postupka, ali i fazama koje dolaze te mogućim ishodima”, kazuje Ćosić.
U posljednjih nekoliko godina pred sudovima u BiH procesuiran je manji broj predmeta, i u načelu svi traju dugo. Primjer jednog od završenih predmeta dolazi iz glavnog grada BiH, gdje je maloljetnog dječaka djed prisiljavao da izlazi na ulicu i prosi.
“Centar je tokom cijelog postupka bio uz dječaka, pripremali smo ga za postupak, za davanje iskaza. Svim oštećenima tako i ovom približavamo šta svaka od faza postupka znače, da govori istinu o doživljenom“, naglašava Aida Ćosić.
Glasovi žrtava trgovine ljudima su ućutkani. Zbog toga su se odlučili da njihove glasove prenesu kroz seriju kratkih filmova, ličnih priča žrtava trgovine ljudima.
“Za mene je dobio para koliko košta 40 kila faširanog mesa”, naziv je jednog od tri kratka filma u okviru kampanje “Glas žrtava trgovine ljudima” razvijenog pod okriljem Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE, koji će biti premijerno objavljen na Svjetski dan trgovine ljudima na web-stranici Centra uz ustupanje prava na objavu Al Jazeeri.
Riječ je o životnoj priči 16-godišnje djevojčice koja je psihički i fizički zlostavljana, a tri puta prisilno udavana za starije osobe. Pokušala se ubiti, pronašla ju je policija i spasila.
Glas žrtava trgovine ljudima
“Silovana sam kad sam imala osam godina. To nikad neću zaboraviti. Umrijeću, al’ to neću zaboraviti. On je u zatvoru zbog mene što sam silovana. Prizn’o je. Tjer’o me da prosim od malih nogu, a ud’o me prvi put kad mi je bilo 13 godina. Za mene je dobio para koliko košta 40 kila faširanog mesa. Taj moj muž im’o je 22 godine. Snalazila sam se na razne načine da s njim ne spavam. Uspjela sam pobjeć’ nakon pet dana. Bez obzira što sam pobjegla, brzo su me udali za drugog. Da skratim muke, spavala sam s njim. A otišla sam od njega jer su me u toj kući svi tukli. A onda su me i treći put udali. Ovaj je bio star i ružan. Za mene je platio njegov rođak, znam to…”
“… Jedno jutro sam izašla iz kuće, kupila tablete s idejom da se ubijem, da zaboravim silovanje koje sam doživjela sa osam godina, da sve zaboravim… Takvu me policija i našla. Svašta sam prošla da bi se izvukla iz zlostavljanja i trgovine, sad sam osnažena. Još uvijek me malo strah, ali neću više dopustiti da me neko na nešto prisili”, iskustvo je žrtve radne eksploatacija djeteta i višestruke trgovine djetetom u svrhu seksualne eksploatacije.
U Centru ženskih prava prisjećaju se i trenutka kada je uz njihovu pravnu asistenciju 2019. godine prvi put u BiH žrtvi trgovine ljudima u krivičnom postupku dosuđena obaveza isplate nematerijalne štete žrtvi. Žrtva je bila maloljetna, prethodno žrtva nasilja u porodici, a poslodavac je bio taj koji je prisiljavao na pružanje seksualnih usluga.
„Ova presuda postavila je temelje da odlučivanje o imovinsko-pravnom zahtjevu u krivičnom postupku postane praksa”, kazuje Badžić.
Trgovina ljudima se na Zapadnom Balkanu pojavila krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. Tadašnja SFR Jugoslavija izdvajala se od ostalih komunističkih zemalja u regionu po višem ekonomskom standardu, kao i po većoj otvorenosti prema Zapadu. Zbog toga je osamdesetih godina bila privlačna za žene iz istočnoevropskih država.
Umjesto na poslu, završili u prostituciji
“U tom periodu Srbija je u najvećoj meri bila zemlja krajnje destinacije žrtava trgovine ljudima. Međutim, situacija se početkom devedesetih godina značajno promenila. Raspad zemlje, ekonomski slom sistema, oružani sukobi, dolazak stranih vojnih trupa, uslovili su porast broja žrtava trgovine ljudima, pri čemu je Srbija bila prevashodno zemlja tranzita. U tom periodu postala je u velikoj meri i zemlja porekla žrtava trgovine ljudima uzrokovane lošom ekonomskom situacijom”, objašnjavaju iz organizacije ASTRA Beograd, koja je počela sa radom 2002. godine i predstavlja prvi direktan društveni odgovor na sve očigledniji problem trgovine ljudima, naročito trgovine ženama i djevojčicama.
U potrazi za poslom u inostranstvu, žene prihvataju poslovne ponude ljudi iz svoje okoline ili se javljaju na oglase u kojima se nude poslovi konobarice, igračice, medicinske sestre, čuvanja djece i slično. Umjesto na očekivanom poslu, veliki broj njih je završio u prinudnoj prostituciji, pojašnjavaju.
“Astra je prva skrenula pažnju šire javnosti na problem trgovine ljudima i svojim radom direktno uticala na kreiranje zakonskih rešenja koja se bave ovim pitanjem. Prevenciji i borbi protiv trgovine ljudima pristupamo sveobuhvatno i holistički, sagledavajući sve aspekte problema i nudeći konkretna rešenja i pomoć, sa ciljem unapređenja položaja žrtava u sistemu i van njega. Srce Astre čini Astrina SOS linija za podršku i pomoć žrtvama trgovine ljudima i pružanje preventivnih informacija. Zahvaljujući saznanjima stečenim u direktnom kontaktu sa žrtvama trgovine ljudima i potencijalnim žrtvama, razvile smo sve naše druge programe i aktivnosti”, priča Kristina Topić, asistentkinja za javne politike u organizaciji ASTRA Beograd.
Od početka rada, u martu 2002. godine do 31. decembra 2023. godine, putem SOS telefona ASTRA je primila ukupno 61.523 poziva od 7.128 pozivalaca. Putem ove specijalizovane linije identifikovano je 616 žrtvava trgovine ljudima: 485 ženskog spola, od kojih 175 djevojčica i 131 muškog spola, od kojih 15 dječaka, 478 ih je državljana Srbije i 138 stranih državljana.
Povećan broj žrtava prinudnog rada
„Prema broju identifikovanih žrtava, jedan od ključnih trendova u trgovini ljudima u Srbiji, kao i širom sveta, jeste porast broja žrtava radne eksploatacije, odnosno prinudnog rada. Ovaj vid eksploatacije se u Srbiji najčešće odvija u oblastima građevinarstva i poljoprivrede. Treba imati u vidu da se radna eksploatacija žena najčešće odvija u zatvorenim prostorima – domaćinstvima, ugostiteljstvu, tekstilnoj industriji i u onim oblastima rada koje su manje vidljive. Osim toga, sve su češći slučajevi višestruke eksploatacije, trgovina ljudima u cilju radne eskploatacije i seksualna eksplotacija, seksualna eksplotacija i prinudni rad i drugo”, naglašava Kristina Topić.
Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima pruža priliku da se prisjetimo važnosti ove borbe te da izrazimo solidarnost sa svim žrtvama. U regionu bivše Jugoslavije, gdje su izazovi složeni i višeslojni, kontinuirani napori za poboljšanje zakonodavnog okvira, jačanje kapaciteta institucija i podrška žrtvama ključni su za stvaranje okruženja u kojem trgovina ljudima postaje sve manje prisutna. Samo zajedničkim snagama i uz stalnu posvećenost možemo se nadati stvaranju svijeta u kojem nijedna osoba neće biti žrtva trgovine ljudima.
Izvor: Al Jazeera