Dok KCUS Sarajevo i UKC Banjaluka čekaju citostatike, a UKC Tuzla već nešto više od godinu iščekuje aparat za radioterapiju, karcinom ne čeka
“Nema citostatika u KCUS-u Sarajevo”, “Kad će UKC Banjaluka dobiti lijekove?”, “Ponovo pao tender za kupovinu aparata za zračenje u UKC-u Tuzla”… Ovo su vijesti koje u posljednje vrijeme itekako zabrinjavaju, jer klinički centri u velikim bh. gradovima ne mogu pružiti osnovne uslove za liječenje onkoloških bolesnika koji se snalaze kako znaju i umiju.
NEBRIGA DRŽAVE
U većini udruženja oko kojih se okupljaju ovi pacijenti su ogorčeni i ne mogu da vjeruju da je zdravstveni sistem toliko pao da Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) i UKC-u Banjaluka nedostaju citostatici, dok je Univerzitetsko-klinički centar Tuzla već nešto više od godinu bez aparata za radioterapiju. Iz klinika u Sarajevu i Banjaluci danima objašnjavaju da je nedostatak citostatika prijavljen entitetskim zavodima zdravstvenog osiguranja, jer su oni zaduženi za nabavku, a zavodi se opet pravdaju i kao razlog za kašnjenje u isporuci navode globalnu nestašicu lijekova i prekid u lancu snabdijevanja. S druge strane, aparat u UKC-u Tuzla je u sistemu javnih nabavki preko tendera koji uvijek ima nekog žalioca i pada već ko zna koji put. U Federaciji BiH postoje i liste čekanja za pojedine citostatike, a istovremeno karcinom ne čeka da se razriješe svi ovi tehnički i administrativni problemi, on se širi tijelom oboljelih.
Psihički ubija kad ležite u bolnici, pa je lakše kad iznajmite neki smještaj, a treba sve to platiti, govori pacijentica iz Tuzle
Uglavnom, ova cjelokupna situacija o (ne)brizi za onkološke pacijente govori u kakvoj državi živimo, koja se ponaša po onoj staroj narodnoj Selo gori, a baba se češlja. I tako dok se država češlja, oni koji imaju para priuštit će sebi skupe citostatike i skupo liječenje, ali šta će ovi drugi, pita se Enida Glušac, predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke Renesansa. Ističe za Oslobođenje da ona stalno govori o ovim problemima.
– Nažalost, ko ima para, može kupiti lijek i liječiti se negdje drugo. Lijekovi su skupi i pacijenti često sebi ne mogu da ih priušte. Ukoliko ne mogu doći do lijeka, i pored teške dijagnoze, imaju još veću agoniju i neizvjesnost samog liječenja, ističe ona.
I naša sagovornica A. S. iz Tuzle, koja ide u Sarajevo na zračenje, kaže da u ovoj državi onome ko nema para za liječenje nije nimalo lako.
– Ako nema citostatika, vi ih plaćate, a oni su itekako skupi. Zatim imate troškove za put, smještaj, hranu… Znam, neko će reći možete sa uputnicom ležati u bolnici dok vam traje zračenje. To je tačno, ali psihički ubija kad ležite u bolnici, pa je lakše kad iznajmite neki smještaj, a treba sve to platiti. Bolesni ste, nemate dovoljno finansija i niko vas ne pita kako vi to izdržavate. Zaista je sve to jadno i bijedno, kaže ona.
Nebrigu države i neuređenost sistema na svojim leđima osjetila je i naša sagovornica Fatima Imamović iz Gračanice, koja je čekajući zračenje u UKC-u Tuzla samo izgubila vrijeme. Poslije operacije je morala na zračenje, ali zbog nedostatka aparata i reda čekanja u Zenici, gdje je upućena zbog nedostatka u UKC-u Tuzla, prošao je određeni rok, nakon kojeg je zračenje izgubilo svoju svrhu. A sva ta putovanja su tražila osiguran budžet.
Ništa bolje nije prošla ni D. D. iz Banjaluke, koja je ostala šokirana kad je došla na hemoterapiju u kliniku i kad su joj rekli da se mora vratiti kući jer nema lijeka Cisplatin.
PREČE OD PREČEG
– Vama život zavisi od tog lijeka, a niko ništa ne radi da bi se onkološkim i uopšte bolesnicima koji se liječe na bh. klinikama olakšalo. Niko ne želi da uredi ovaj zdravstveni sistem i da se olakša pacijentima. Nema lijeka – traži ga gdje stigneš, nema aparata – ma stvori ga, nađi olakšicu, državo, ali… realnost je drugačija. Nema veze što onkološki pacijenti moraju da iz svog džepa plaćaju citostatike ili što putuju kilometrima na zračenje, što bi se oni koji trebaju zamarali da riješe ove probleme jer ima prečih – kako sebi povećati plaće, dnevnice, satnice, odvojeni život…, ogorčena je ona.