Sigurnost žena i djece ujedno znači i sigurnost društva u cjelini, ukazuje psihologinja Marijana Senjak.

Mirza Dajić

Prema podacima Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije jedna od tri žene na svijetu i jedna od pet žena u Evropi u dobi od 15 do 49 godina doživjela je neki oblik rodno uvjetovanog nasilja koje je počinio njihov intimni partner. Na prostoru bivše Jugoslavije povećan je broj slučajeva nasilja u porodici, kao i broj žena i djece koji su zbrinuti u sigurnim kućama. Razgovarali smo o tome sa stručnjakinjama iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine.

“Ako govorimo o seksualnom nasilju, podaci Vijeća Europe ukazuju da jedno od petero djece tokom života doživi neki oblik seksualnog nasilja, dok jedna od pet žena te jedan od 71 muškarca doživi silovanje u odrasloj dobi. Također su poražavajući podaci da na jedno prijavljeno silovanje dolazi 15 do 20 neprijavljenih slučajeva”, kazala je Marijana Senjak iz “Ženske sobe” Zagreb.

Radi se o feminističkoj organizaciji civilnog društva koja radi na osnaživanju žena i osvještavanju institucija i javnosti o seksualnom nasilju i seksualnim pravima, te pružanju pomoći. Senjak je psihologinja i savjetodavka u jedinom specijalizovanom centru za žrtve seksualnog nasilja u Hrvatskoj, a koje djeluje u sklopu “Ženske sobe”.

Objasnila je da je u posljednjih 20 godina u Hrvatskoj ubijeno 400 žena. Tokom prošle godine ubijeno je devet žena. Godinu ranije, 2022. ubijeno je 13 žena. U 12 slučajeva ubistava ženskih osoba počinitelji su bili bliski žrtvama: supružnici, izvanbračni ili bivši partneri. Među članicama Evropske unije, naglasila je Senjak, Hrvatska se nalazi na trećem mjestu po broju femicida u odnosu na broj stanovnika.

“U Centru za žrtve seksualnog nasilja direktan rad s osobama koje su preživjele seksualno nasilje temelji se na ključnim principima: razumijevanju rodne perspektive seksualnog nasilja, pristupu usmjerenom na žrtvu i pristupu utemeljenom na razumijevanju utjecaja traume. Osobama koje nam se obraćaju u okviru Centra pružamo različite usluge: psihološko savjetovanje, psihoterapijski rad na proradi traumatskog iskustva, pravno savjetovanje uključujući i informiranje o pravima u okviru kaznenog postupka, informiranje o dostupnim uslugama u sustavu zdravstva, podršku u postupku prijave seksualnog nasilja, psihološku pripremu za sudski postupak, pratnju tijekom sudskog postupka na sve nadležne institucije u svojstvu osobe od povjerenja (pratnja u policiju, bolnicu, državno odvjetništvo, sud, zavod za socijalnu skrb), dostavljanje potrebnih podataka o žrtvi,  podršku roditeljima čija su djeca preživjela seksualno nasilje, informiranje i savjetovanje za žrtvi bliske osobe”, rekla je Senjak.

Prema njenim riječima, potrebno je razviti razumijevanje da sigurnost žena i djece ujedno znači i sigurnost društva u cjelini.

Tokom prošle godine Centru se obratila 401 osoba (369 žena i 32 muškarca) što predstavlja porast od 17,21 posto u odnosu na godinu prije kada su se obratile 332 osobe. Najveći broj usluga odnosio se na kazneno djelo silovanja (53,4 posto). Značajan broj usluga podrške odnosi se i na klijente/ice koje se obraćaju zbog obiteljskog nasilja (17,4 posto) i bludnih radnji (14,3 posto). Najčešće su savjetovanja ostvarena putem telefona (38,3 posto), upravo zato što nam se obraćaju osobe iz cijele Hrvatske, od kojih nemaju svi mogućnost doći u Zagreb.

Institucije ne prepoznaju nasilje

Hajrija Ramadani, predsjednica je Udruženja žrtava nasilja “Hajr” iz Beograda, prvog udruženja u Evropi koje su osnovale žrtve nasilja, a koje su bile u sigurnoj kući.

Prijavljivala je mnogo puta nasilje, ali to institucije nisu prepoznale. Ona i njen sin prošli su težak put dok nisu došli do situacije da mogu živjeti sigurno. Hajrija je završila u sigurnoj kući gdje je bila više od godinu dana, a sina koji je bio punoljetan poslala je kod svoje sestre u Beč.

“Težak je put borbe za svoja prava i sigurnost. Osetila sam to na svojoj koži jer sam prošla pakao nasilja. Zato sam osnovala udruženje kako bi mogla pomoći drugima. Za sedam godina smo uspeli da izvučemo dosta žrtava nasilja. Žrtva žrtvu najbolje razume i zna kojom stazom ide”, istakla je Ramadani.

Žrtva žrtvu najbolje razumije

Udruženje “Ženski centar” Užice osnovano je 1998. godine kao rezultat inicijative 15 žena čiji je cilj bio da se u lokalnoj sredini progovori o realnom položaju žena, da se žene aktiviraju u ostvarivanju svojih prava i ekonomski osnaže.

“Pratimo jugozapadnu Srbiju, Zlatiborski, Moravički i Raški okrug, posebno vezano za primenu Zakona o sprečavanju nasilja i primenu zakona o socijalnoj zaštiti u smislu socijalnih usluga – ciljnu grupu žrtava porodičnog nasilja. Mnogo više je žrtava koje ne prijave nasilje od onih koji to učine. Ranije kada nije postojala zakonska regulativa u smislu zaštite žrtve nasilja, žene žrtve su se teže odlučivale da prijave nasilje. Sigurno je da ni danas u ruralnim područjima gde nisu lako dostupne institucije ima mnogo žena koje ne prijave nasilje”, izjavila je Vesna Bogdanović iz “Ženskog centra” Užice.

Ističe da u Srbiji ne opada broj femicida, ubijenih žena u partnerskom ili porodičnom kontekstu, te da 30 žena u prosjeku bude godišnje ubijeno.

“Radi se o podacima do kojih se dođe iz medija. Država, na žalost, ne vodi evidenciju kao posebno krivično delo femicid nego ulazi u širok krug ubistava. Mnogo veća je brojka žena koje su umrle od posledica trpljenja nasilja, i fizičkog i psihičkog. Tu brojku niko ne zna”, naglasila je Bogdanović.

Mora se reagovati hitno

Sabiha Husić, direktorica Medice Zenica, objasnila je da je u Bosni i Hercegovini u 2023. godini zabilježen povećan broj nasilja u porodici, a posebno broj žena koje su usmrtili partneri ili članovi porodice.

“Prema statistikama Agencije za ravnopravnost polova Bosne i Hercegovine povećan je broj poziva i na SOS telefone i prema policiji. U prošloj godini gotovo 500 osoba, žena i djece je zbrinuto u sigurne kuće. Međutim, kada se poredi ta statistika koliko je prijavljeno vidi se da je 10 posto ljudi od tog broja bilo zbrinuto u sigurne kuće. Žrtve nasilja koriste i psihološka i psihosocijalna savjetovališta ili nakon prijave nasilja nemaju dovoljno snage da nastave dalje ili pak nemaju informacija da mogu biti zbrinute u sigurnu kuću kao što nemaju informacija šta su to zaštitne mjere pa često zaštitne mjere poistovjećuju sa sankcionisanjem samog počinioca”, naglasila je Husić.

U Bosni i Hercegovini je osam sigurnih kuća. Nalaze se u Zenici, Sarajevu, Mostaru, Bihaću, Tuzli, Banjoj Luci, Bijeljini i Modriči.

“U posljednje dvije i po godine gotovo 17.000 poziva je bilo od strane žrtava nasilja u Bosni i Hercegovini prema policiji i SOS telefonima. Prošle godine bilo je oko 7.000 slučajeva. Kroz sigurnu kuću Medice više od 3.000 žena i djece je zbrinuto od kada ona postoji, od čega je u posljednje tri godine bilo više od 300 osoba”, istakla je Sabiha Husić.

Gorica Ivić, izvršna direktorica Fondacije “Udružene žene” Banja Luke, objasnila je da je u entitetu Republika Srpska u posljednje vrijeme povećan broj slučajeva nasilja u porodici. U prošloj godini bilo je više od 1.000 slučajeva. Samo u Banjoj Luci u 2023. godini za 60 posto je povećan broj slučajeva nasilja u porodici u odnosu na godinu ranije. Povećan je i broj izrečenih zaštitnih mjera u tom gradu.

Sigurna kuća koju vodi Fondacija “Udružene žene” prošle godine je imala stalno ispunjen kapacitet. Morali su u nekoliko slučajeva preusmjeravati žrtve u druge sigurne kuće.

“Banjalučka sigurna kuća već 15 godina pruža utočište ženama i djeci koji su preživjeli nasilje u porodici. U posljednje dvije i po godine u osam sigurnih kuća u Bosni i Hercegovini je bilo smješteno više od 1.300 žena i djece”, izjavila je Gorica Ivić.

Nasilje u porodici najučestaliji je oblik kršenja osnovnih ljudskih prava. Slučajevi femicida, stravičnih ubistava žena od strane njihovih partnera ili članova porodice koja su dospjela u javnost, kao i sve veći broj žena i djece koji traže spas u sigurnim kućama, ukazuju da se mora reagovati hitno.

IZVOR: AL JAZEERA