Pitam se, šta je sudbina? Zašto su ljudi žedni za suzama? Čemu ti ratovi? Svi sanjamo bolje sutra, kiše sa dugama. Čemu mržnja? Ista nam krv kroz vene teče, iste nas stvari plaše, svi smo grlili plišane igračke. Objasnite mi zar je tuga ono što vi želite? Ono što vas usrećuje? Je li želite da dječija suza kvasi crnu zemlju? Ni ja. Ako ne želite ne dijelite se po boji kože. Zar je bitno je li smeđa ili bijela čokolada? Nemojte da dijelite prijatelje na Ivanu, Petru, Gorana i Faruka, Selmu i Ajlu. Oni su ljudi. Imaju pravo na izbor svoje religije. Imaju pravo da budu ono što oni žele. Učite nas u školi da imamo slobodu govora, a zašto nas onda ne slušate? Zašto se školovati ako to nema smisla i ne vodi ka boljem sutra. Kažete imamo pravo na život, a šta se dešava? Zašto na brata puca brat? Da, mi smo braća bez obzira koji jezik govorili i sa kojeg kontinenta dolazili. Da, mi smo braća bez obzira kojoj se bogomolji molili ili vjerovali u moć ljudskog uma. Da,mi smo braća jer smo svi nastali od dvoje ljudi, Adema i Have ili Adama i Eve. Zovite kako želite, ali znajte da smo braća. Ne može nam biti bolje ako ne promijenimo sami sebe, ako ne prihvatimo činjenicu da smo svi ljudi i da se svi smijemo i plačemo. Pružite jedni drugima ruku pomirenja. Pređite već jednom preko prokletog ponosa da se ne ponavljaju iste greške. Zbog sebe, zbog svoje djece. Jučer mi, danas Sirija, sutra može biti bilo ko. Ako ne promijenimo sebe opet će nam granata uspavanka da bude, a kolijevka crna zemlja. Zar nikog ne dotiče majčina suza? Suza žene čija je ruža uvehla. Oče, babo, tata? Neki ih nikad nisu pozvali, nikad im lice nisu vidjeli. Zbog čega? Zbog nečije mržnje. Imamo velike nacije sa malo mozga. Zar nije vrijeme da se krene? Krenemo, pa u mržnju skrenemo. Zar ćemo cijeli život živjet’ početke? Ti mišići na licu nam se više ne miču. Grčimo se. Ne znamo šta je sreća, šta je ljubav. Život je prekratak da bismo živjeli u mržnji. Život je prekratak da podapinjemo jedni drugima. Ali, objasni mi, šta je cilj svih tih ratova? Mislim i da nemaju cilj. Je li tvoj životni cilj da živiš u strahu? Da se bojiš hoće li se tvoje dijete susresti sa najvećom noćnom morom? Uozbilji se više! Zar ne znaš da te svaka majčina suza u snu proganja? Zar ne znaš da se više ne možeš siliti. Ja znam, zato znaj i ti. Koliko daš toliko i dobijaš.
Ahmetagić Nejla IX-2
Rad je nastao u JU OŠ “Dobroševići” koja je u periodu od 15.9. do 22.09 2015. obilježila Sedmicu izgradnje mira “Mir za bolje sutra”. Povodom obilježavanja Međunarodnog dana mira 21.09. učenice i učenice škole u radili na literarnim i likovnim radovima.