Rođena sam krajem decembra 1994. godine. Za dešavanja o ratu saznajem, kao i većina mojih vršnjaka, slušajući priče iz svoje okoline. Nerijetko se zateknem kako ispričane priče i stavove uzimam zdravo za gotovo ne pomišljajući da ih je potrebno preispitati. Pojedina dešavanja iz rata u opkoljenom Sarajevu ne predstavljaju zaključen proces te pojedine priče zbog nedostatka činjenica vremenom postaju mitovi. Ime Mušan Topalović Caco jeste priča grada Sarajeva koja sa sobom povlači kontraverze u javnosti. Na jednodnevnom seminaru „Tranzicijska pravda – Put ka miru“, kojeg je organizovala ELSA Sarajevo uz podršku Mreže za izgradnju mira, gospodin Nicolas Moll je prezentirao dvije strane priče koje se sažimaju u pitanju „Mušan Topalović Caco – heroj ili ratni zločinac?“. Pomenuti predavač istakao je kako se u Sarajevu priča o Caci odvija u dva smjera. S jedne strane, postoji veličanje Cace koje se protekom vremena smanjilo, dok sa druge strane je priznavanje njegovih zločina i njegovih žrtava postalo prihvatljivije za društvo i izaziva manje otvorenog otpora, ali ostaje nepotpuno i ograničeno time ostavljajući još mnoga pitanja otvorenim. Postojanje oprečnih struja ne čudi jer sam svjedok kako u pogledu mnogih zločina ne postoji konsenzus. Odsustvo konsenzusa dovodi do nemogućnosti izgradnje jedinstvene kulture sjećanja koja u okvirima u kojima danas egzistira biva kamen spoticanja, a ne put ka dijalogu i budućnosti. Trenutna kultura sjećanja bazira se na prikazivanju vlastitih žrtava, pri tome zanemarajući tugu i stradanje drugog. Gospodin Nicolas naveo je kako ovakav način stvara situaciju pogodnu za zloupotrebu sjećanja i opasnosti za nove sukobe. Suočavanje sa prošlošću je neohodna etapa na putu prema pomirenju i bez istog tog suočavanja čini se nemogućim imati perspektivnu budućnost. Svaki počinjeni zločin potrebno je osuditi jer „Onaj ko ubije jednu nevinu osobu kao da je ubio cijelo čovječanstvo“. S tim u vezi, izuzetno je važno da svaki narod zauzme kritički odnos i stav spram periodu vlastite prošlosti pri tome ne zaboravljajući uvažiti stradanja drugog naroda. Profesor Nicolas je istakao ulogu Međunarodne zajednice, koja biva dijelom problem i to u višestrukom smislu. Iako je Haški tribunal formirao osnovu za tematiziranje zločina, ipak presude Haškog tribunala nerijetko ostvaruju suprotne efekte od očekivanih poput jačanja stavova i diskursa negiranja i samo-viktimizacije. S obzirom na činjenice koje su prezentovane na seminaru kako na predavanju gospodina Molla tako i na ostalim predavanjima smatram da je za perspektivnu budućnost potrebno krenuti od samoga sebe tačnije ne čekati da drugi promjene okolinu i okolnosti u kojima živimo već poduzimati postupke koji će dovesti da sami budemo inicijatori promjena.
Napisala: Ramić Lejla, Studentica Pravnog fakulteta UNSA
Rad je nastao u okviru seminara „Tranzicijska pravda – put ka miru“ koji je organizovalo Evropsko udruženje studenata prava (ELSA) Sarajevo uz podršku Mreže za izgradnju mira, 21.9.2015. godine, povodom Međunarodnog dana mira.