Foto: Muris Hadžić/ Ivan Ril
Muris Hadžić u grad Syracuse, u New York, dolazi 2009. godine gdje magistrira i doktorira ekonomiju i financije
Piše: Ivan Ril za Oslobođenje
Lake Forest koledž u Chicagu. Danas razgovaramo s Murisom Hadžićem, profesorom koji ovdje predaje ekonomiju i financije. Muris je mlad čovjek, rođen 1986. godine u Tuzli. Nakon osnovne škole u rodnom gradu, srednju je završio u Sarajevu.
Iz domovine kaže da većinom ima lijepe uspomene, iako je djetinjstvo njegove generacije zahvatio rat…
– Naš stan bio je preko puta pozorišta. Sjećam se kada je majka brata i mene vodila na razne nastupe, čak je jednom bio i Gibonni, to mi se baš usjeklo u memoriju. Bez obzira na granate i pucnjeve, imali smo neko djetinjstvo, prisjeća se naš sugovornik, koji je u Turskoj završio dodiplomski.
U grad Syracuse, u New York, dolazi 2009. godine gdje magistrira i doktorira.
– Došao sam zbog studija i pune stipendije. Nisam ovdje imao nikoga od familije, ali nisam ni planirao ostati. Znao sam samo da je ovdje dobro obrazovanje. Bio sam iznad prosjeka, u razredu sa studentima iz najmanje 30 zemalja. Zanimljivo je bilo vidjeti kako ko razmišlja, napominje.
![](https://www.mreza-mira.net/wp-content/uploads/2020/04/IMG_0103-768x1024.jpg)
Hadžić je očekivao da će se dobro uklopiti u novi sustav, budući da je odlično govorio engleski jezik. Prva dva tjedna proveo je kod prijatelja u New Yorku: “Nisam dobio dojam Amerike. Bio sam više kao turista, kod njega u stanu… Nekako nisi dio sistema, sve ti je lijepo”.
Syracuse, grad pet sati vožnje sjeverno od New Yorka, veličine je Sarajeva: “Prvo sam shvatio da bez kola ne možeš ništa. Sve novce koje sam imao dao sam za prvo auto, što nisam ni rekao majci jer se ona bojala vožnje po Americi”.
Prema riječima našeg sugovornik, prva dva mjeseca najteža su bez obitelji: “Trebalo mi je malo da prebrodim. Kada imaš naše ljude za prijatelje, sve je lakše. I dan-danas u meni se javlja nostalgija za Bosnom, ali navikao sam na život bez obitelji iz domovine”.
Godine 2016. Muris je dobio dvije ponude za posao: jednu iz Turske, a drugu iz Amerike. Zbog svoje buduće supruge ipak je odabrao Chicago…
![](https://www.mreza-mira.net/wp-content/uploads/2020/04/IMG_0104-1024x768.jpg)
– Malo sam pratio na njihovim internetskim stranicama i uočio sam da na Lake Forest koledžu predaju profesori s Harvarda i Stanforda. Kada sam otišao i vidio taj kampus, imao sam osjećaj da ću biti primljen. Poslije dvije sedmice ponudili su mi posao, priznaje ovaj profesor, čiji koledž ima 1.500 studenata. Na jednom satu nije više od njih 30. Sve je namjenski.
– Koncept nije takav da ja predajem, oni uče i imaju ispite. Nego imamo puno interakcije na samom času, puno više vježbi, debata, diskusija… Studenti se mogu lako približiti profesorima i pitati sve što ih zanima. To je jako bogata interakcija, a oni koji završe takav tip koledža, puno su komunikativniji. Imaju više emocionalne inteligencije, kritično razmišljanje, naglašava, istaknuvši i nekoliko privatnih univerziteta u Sarajevu gdje je vidio sličan pristup: veći značaj praktičnog učenja: “Kod nas se prije previše forsirala teorija i morali ste knjigu od 500 stranica znati napamet”.
Muris je aktivan u Islamskom centru SABAH u Chicagu. Kaže da ga je privukla skupina dobrih ljudi pa mu se javila potreba da bude dio svoje zajednice. Predaje mekteb, član je Upravnog odbora…
Bosnu ne propušta. Nije prošla niti jedna godina, a da nije posjetio svoju Tuzlu: “Nisam tu mogućnost povratka zauvijek ni odbacio. Malo je u pozadini, ali je prisutno. Stalno se nadam da će doći taj dan, da će nestati društvena nepravda… Dolje živjeti i ostariti, da to je cilj”.
Imaš li zanimljivu iseljeničku priču? Napiši je za Oslobođenje i Moja BiH, i pošalji na: info@mojabih.ba