Uporedni podaci iz istraživanja provedenih u jugoistočnoj Evrope (UNDP i Svjetska banka ) ukazuju da je u svim zemljama i svim dobnim grupama stopa pismenosti kod Roma niža nego kod ne-Roma, čak i kada žive u istim naseljima.
Piše: Enesa Mahmić
fotografija: Bratislava Terzić
U istraživanju višestrukih pokazatelja (MICS) iz 2012. navodi se da je BiH postigla gotovo univerzalan upis u osnovnu školu tj. 98%, ali stopa upisa romske djece u osnovnu školu iznosila samo 46,9 %. Podaci iz 2018. (Obruč anticiganizma) su malo bolji. Tada je 69, 3 romske djece pohađalo osnovno a 22, 6 srednjoškolsko obrazovanje.
Breme na aktivistima
Iako postojeći zakoni predviđaju poštivanje dječijih prava, zbog loše raspodjele nadležnosti i manjka koordinacije, brojnoj djeci romske nacionalnosti je i dalje uskraćeno obrazovanje. Ne postoji sveobuhvatna statistika, ali čini se da je danas situacija na terenu danas nešto povoljnija u odnosu na predhodne godine. Prvenstveno zahvaljujući zalaganjima udruženja i aktivista koji dolaze iz romskih zajednica te najbolje poznaju stvarne potrebe i probleme.
Refik Crnović, predsjednik UNM Zenica kaže: “Na prostoru grada Zenice, prema podacima Predagoškog zavoda ZDK, osnovnu školu u školskoj 2018./2019. godini pohađalo je 149 učenika, a 20 srednju školu. Svoj djeci koja idu u školu obezbijedili smo stipednije. Želimo istaknuti odličnu saradnju sa fondacijom Jovana Divjaka, ali i saradnju sa Fondacijom Hastor, koja stipendira jedno dijete iz našeg udruženja. Uglavnom, sva djeca imaju stipednije koje im omogućavaju školovanje i kupovinu udžbenika. Također, Grad Zenica sufinasira prijevoz učenika, što znatno olakšava putovanje romske djece do škole iz udaljenijih mjesta.”
Što se tiče prepreka i izazova sa kojima se suočavaju djeca romske nacionalnosti tokom obrazovanja kaže: “Može se govoriti o ustaljenim predrasudama prema romskoj djeci koja se kod djece pripadnika većinskih naroda javljaju preko njihovih roditelja, odnosno djeca u mlađoj dobi od svojih roditelja naslijede već dobro poznate stereotipe o Romima. Međutim, zaista imamo pozitivna iskustva kada je u pitanju grad Zenica. Veliki broj romske djece pohađa O.Š. “Miroslav Krleža” i od naših članova čujemo samo pozitivna iskustva u vezi sa ophođenjem nastavnog kadra prema romskoj djeci. Prema iskustvu naših članova, postigli su i zavidan nivo tolerancije i uvažavanja između romske djece i djece drugih nacionalnosti. Imali smo nekih pritužbi na nastavni kadar iz škole u Banlozima koju pohađaju djeca iz kampa u Banlozima. Međutim, naši članovi nisu željeli prijaviti ove slučajeva navodne diskrimnacije, pa o tome ne možemo ni govoriti detaljnije. “
Još jedan pozitivni primjer aktivističkog zalaganja je projekat “Get The Heck To School/Marš u školu”, koji je pokrenula umjetnica Selma Selman. U rodnom Bihaću već četvrtu godinu finasira obrazovanje romskih djevojčica. Cilj projekta je osigurati punu stipendiju i mentorstvo, kao i ručak u školi. Na taj način želi spriječiti dječije brakove, a djevojčicama dati šansu da postanu uzori i liderke u svojim sredinama.
Nove generacije visokoobrazovanih
Medina Spahić je studentica prve godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Odsjek za njemački jezik i književnost. Ona pripada generaciji mladih žena koje najviše ulažu u svoje obrazovanje. Odrasla je u Visokom. Njeni roditelji su podržali odluku da studira, a ni podrška zajednice nije izostala. Na pitanje šta je njen krajnji cilj i koju poruku bi poslala vršnjacima odgovara: »Nikada ne možemo znati šta je naš krajnji cilj, s obzirom na to da život ide svojim tokom tokom i uvijek ćemo imati neki novi cilj pred sobom. Samo želim ustrajna na mom putu i ići na ispunjavanju mog života na pravi način, a to možemo postići trudom. Mojim vršnjacima i mlađim generacijama mogu poručiti da se trude jer se trud i upornost uvijek isplate. Nek se bore za svoje ciljeve, a pri tom nek ne zaborave na osobe koje su ih do tada gurale naprijed.«
Kaže da se tokom školovanja nije direktno doživjela neki oblik diskriminacije na nacionalnoj osnovi, ali neki drugi vršnjaci jesu.
Ne volim kada neko demonstrira moć nad slabijima, to me užasava
Meti Kamberi je imao teži životni put. Odrastao je u Nišu, u susjednoj Srbiji. O periodu osnovnoškolskog obrazovanja govori: »Ako imaš normalno detinjstvo i život, onda je to i normalni period sazrevanja. Ali ako odrastaš po ustanovama, ako si od svoje četvrte godine na socijali, ako na ulici prosiš, onda se to ne može nazvati normalnim odrastanjem. Kada je dete odbačeno onda je apslolutno razumljivo da mu u tom određenom trenutku nije prioritet školovanje već preživljavanje. Mnogo puta sam u osnovnoj školi bio diskriminisan i mnogo puta je bila umanjena moja vrednost, što sam detaljno i opisao u svom romanu “Grad bola”. Do trećeg razreda sam bio odbačen. Čak i kasnije, ali u manjoj meri. Naučio sam da moram da pokažem zube, a pre nego što sam to shvatio, samo sam se povlačio u sebe i trpeo svakakve uvrede, šikaniranja i poniženja. Oni koji su me ponižavali su uglavnom bila srećna deca iz dobrostojećih porodica, koja nisu bila vaspitana kako treba. Verovatno su od silnog dobra i postali loši.«
Dodaje: »Uvek sam branio slabije. Ne volim kada neko demonstrira moć nad slabijima, to me užasava i to budi sve najgore u meni. »
Stanje na terenu neujednačeno
Na području opštine Gradiška, za razliku od ostalih lokalnih zajednica, djeca romske nacionalnosti redovno pohađaju osnovnu i srednju školu. Slična situacija je u Prijedoru, gdje postoji jako dobra saradnja između romskih udruženja i lokalne vlasti. Situacija u Brčkom je nepovoljna. Prema podacima Udruženja »Romi na djelu«, u školskoj 2018./2019. godini osnovnu školu u Brčkom je pohađalo 109 učenika romske nacionalnosti, a samo 2 učenika srednju školu.
U sredinama gdje ne djeluju romska udruženja teže je pratiti statistiku. Postoje slučajevi da djeca nisu upisana u matične knjige rođenih pa ih je nemoguće uključiti u obrazovni proces (pozivnica za upis) ukoliko to roditelji sami ne učine.
Sredstva koja izdvajaju lokalne vlasti za obrazovanje su neujednačena. Jedan od pozitivnih primjera je Općina Centar, gdje je ove godine izdvojeno 50.000 KM za podršku obrazovnim ustanovama za projekte prekvalifikacije, dokvalifikacije i vanrednog školovanja nacionalnih manjina.
Ovaj sadržaj je nastao u okviru Programa osnaživanja nezavisnih medija, Indenpendent Media Empowerment Program (IMEP)