„Zašto si se razvela?“ – upitao me je.
„Nismo bili jedno za drugo. Takva sudbina.“ – rekla sam.
„Eh kakva sudbina. Vi djevojke niste kao one nekad. Želite muškarca za roba, da vam donosi novac, da se šminkate i oblačite“ – rekao je spustivši glavu. Nasmijala sam se slatko. Ovoga je život ubio rano, pomislila sam. Eh tugo njegova.
Ti, ne znam ti ni ime nit me zanima, pogrešnoj se obraćaš s takvim komentarima. Ne mogu ja kao one nekad raditi na njivama. Nemam njivu i ne živim na selu. Nemam domaćih životinja. Nemam nikakvih. Ne pravim se važna i nemam posebne prohtjeve prema svom muškarcu – osim milion zagrljaja, malo više poljubaca i dalje da ne budem prosta. Ne nalazim uzor u glumicama, ne gledam serije. Znam odlično šta je razgovor, a šta dogovor. Znam i šta je razumijevanje. Ako sam gruba i čvrsta ne znači da te želim za roba. Znači da sam samostalna. Mogu raditi i zaraditi, mogu napraviti sve što treba. Mogu ja živjeti sretno i zadovoljno. A ti? Ti ne. Žena ti pere veš, kuha i čisti ti. Ti bez žene ne znaš šta će biti sa tobom. Nije ovo bezočna činjenica. Samo oštra. Kažeš da žene ne razumiju ništa, da se stalno žale, pitaju i kritikuju. Pa šta? Neće svijet propasti zbog toga. Kakva je to patetika da se žena boji muškarca? O kakvom strahu mi pričaš? Da samo vidiš kako muškarac zašuti kad mu se na telefon javi žena. Kako se izbezumi kad nazove da upita, a žena mu s druge strane odgovara. Na svako pitanje, bez pauza. Vaša je snaga kad popijete jednu da se prsite. To je, da ti otkrijem, izraz vaše slabosti. Životnija je jedna žena od jednog muškarca.
„Moja Majda, ništa još ne znaš, mlada si“ – nastavi taj.
Ja ne znam? Opet umirem od smijeha. Da ti kažem, dok se ti zamaraš ideologijama u svojoj glavi o tome koliko je neko mlad, da li zna ili ne zna, ja radim posla. Život ne prolazi pored mene. Ja prolazim njime. A ti muškarče? Bojiš se osame, besperspektivnosti, bojiš se braka, bojiš se potomstva. U javnosti si jak i borben, a kad se osamiš nesnalažljiv i potišten. „Daj se malo bolje izražavaj“ – morala sam da mu kažem. Teško šta da znaš o sebi samom. Maska snažnog muškarca ti je sujetna i željna pohvala. Zapamti, muškarci s dužnostima na velikim pozicijama su veliki patnici. Dokazano. A tek ti. Jeste vas možda Bog stvorio da izvana zaštitite ženu, ali da ti kažem, ja muškarca štitim iznutra. Dugog sam jezika, ali pravedna. Dakle, hoću ja novac, ali ga pravim sama. Šminkam se i oblačim, neovisna sam. I da, nisam ja djevojka kao one nekad. One su prije pravile iskre klepetajući nanulama, a ja sada udarajući štiklama. Poslušaj ti mene nešto. Daj opusti se malo, život prođe za čas. Oduzimaj se izvana, a iznutra se sabiraj. Ne budi ono najgore bosansko muško. Ili ako jesi hajde dalje od mene. Takve srećem svaki dan. I zaobilazim.