Iako većina ljudi izjednačuje pravo i pravdu ove dvije kategorije nemaju nužno isto značenje, ali je nesporna veza među njima.
“Pravo je ono što biva, a pravda ono što bi trebalo da bude.”
Pravo možemo posmatrati kao ukupnost pravnih normi, instituta i načela kojima se uređuju odnosi u određenoj društvenoj zajednici. Tada govorimo o pravu u objektivnom smislu. Ako pravo posmatramo u subjektivnom smislu tada je ono skup prava i obaveza koje su pojedincu garantovane propisima objektivnog prava.
Pravni propisi i norme naspram društvenih odnosa koje uređuju često su previše kruti da bi obuhvatili jednu tako dinamičnu pojavu u cjelosti i istovremeno dosegli pravdu u njenom punom obimu. Pravo i praksa se iz tog razloga često međusobno mimoilaze. Samo postojanje pravnih normi kao pravila ponašanja ne prejudicira nužno i njihovo poštovanje. Takođe nije rijedak ni slučaj kada dolazi do zaobilaženja odnosno izigravanja zakona. Iako se formalno poštuje slovo zakona, vrijeđa se njegov smisao postojanja i donošenja.
Pravdu, za razliku od prava, je puno teže definisati. Bez obzira na različitosti među ljudima po pitanju životnih stavova, izbora i opredjeljenja pravda je pojam na koji se svako poziva i koji niko ne poriče. Ipak, pripadnost određenoj grupaciji, kulturi, društvu, itd. određuje percepciju pojma pravde od strane pojedinca. Jer iako je pravda univerzalna vrijednost i opšteprihvaćena kategorija, pod ovim pojmom često se podrazumijevaju različite, čak i suprotne pojave. Sam pojam pravde prilično je teško definisati i objasniti jer je ona kompleksan pojam koji se dovodi u vezu s mnogim faktorima i elementima kao što su na primjer ideologije, religija, moral, običaji, itd. Ona se ispoljava kako individualno tako i u društvenoj sferi. Pojam pravde u stalnoj je tranziciji kao i društveni odnosi. Moglo bi se čak reći da je pravda nužno vezana za sam razvoj društva i civilizacije.
Između prava i pravde nesporno je da postoji izvjesna veze koja bi se mogla objasniti kao tendencija prava da se kroz regulaciju društvenih odnosa približi pravdi u što većoj mjeri. U suštini pravo nije u mogućnosti da dosegne pravdu u njenom punom obimu, ali kroz formiranje pravila ponašanja i kreiranje društva i države svakako se treba voditi računa o humanitarnim i demokratskim načelima i upravo u tom segmentu je vidljiv uticaj koji pravda ima na samo pravo.
Napisala: Biljana Andrijević, studentica III godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci