“Predsjednik stranke, inače moj dobar prijatelj”, rečenica koju svako malo izgovara stranački aktivista iz serije “Lud, zbunjen, normalan”, na dobrom je putu da postane imperativ kada je unutarstranačko djelovanje u Bosni i Hercegovini u pitanju.
Naime, Interresorna radna grupa za izmjene i dopune Izbornog zakona Bosne i Hercegovine po svemu sudeći će prema nadležnim zakonodavnim tijelima uputiti prijedlog da se cenzus za osvajanje mandata na osnovu preferencijalnih (ličnih) glasova na kandidatskim listama sa sadašnjih 5 podigne na 30 %. Po riječima Lazara Prodanovića, člana pomenute komisije, prvobitno je dogovoreno da cenzus ide na 15%, ali i to je bilo malo. Formalno i pravno liste ostaju otvorene, građani će birati, ali će praktično najuži stranački centri moći faktički odlučivati o tome ko će sutra u zakonodavnim tijelima predstavljati iste. Ako ove procente primjenimo na rezultate minulih opštih te lokalnih izbora u Kantonu Sarajevo ova tvrdnja teško se može osporiti. Tako od ukupno 470 kanditata iz 9 stranaka u Kantonu Sarajevo, a koje imaju predstavnike na barem jednom od nivoa zakonodavne vlasti (od kantonalnog preko federalnog do državnog), na Opštim izborima 2014. godine samo su dva kandidata uspjela preći cenzus od 30%, a tek njih 19 granicu od 15% (u obzir nisu uzeti nosioci lista). Na lokalnim izborima 2012. godine u Općini Novo Sarajevo, 8 stranaka je dobilo mjesto u općinskom vijeću kandidirajući 268 kandidata od kojih su samo 3 prešla cenzus od 15%. Granicu od 30 procenata, niti jedan.
Ova novost u političkoj praksi u Bosni i Hercegovini bez sumnje će izazvati posljedice na unutarstranačke odnose. Najavljeni neformalni prelazak sa otvorenih na “otvorene liste zatvorenog tipa” sam po sebi napraviti će dodatni pritisak na lidere stranaka i njihove eksponente u nižim organima odlučivanja, a koji su do sada kandidatske liste koristili da obnove podršku u strankama. Podizanje cenzusa na 15% ili 30% i promjene koje takav pristup sa sobom neminovno donosi, autokratski unutarstranački sistemi u Bosni i Hercegovini teško će moći podnijeti bez negativnih posljedica. U zavisnosti od veličine infrastrukture, organizovanosti, ali i učešća u vlasti, neke će biti pogođene više, a neke manje. Strah od slobodnog izražavanja mišljenja pred stranačkim autoritetima, fingiranje unutarstranačke demokratije, te kupovine poslušnosti i podrške po sistemu “ja tebi ti meni”, osnovni su razlozi unutrašnjih dezintegracija političkih partija u Bosni i Hercegovini, što nerijetko rezultiralo i potpunim marginalizovanjem, te na kraju i nestankom sa političke scene. Vremena, ali i volje za prilagođavanje novim okolnostima vrlo je malo.
Bez sumnje, očekuju se žestoke reakcije političkih stranaka koje ili imaju krhku i nestabilnu stranačku infrastrukturu ili je ad hoc oforme netom prije izbora tek da bi pokušale iznijeti ono što se kod nas u političkoj praksi još uvjek naziva predizbornom kampanjom.
Ovih dana svjedoci smo praznika unutarstranačke demokratije prateći izbore za predsjedničke kandidate u Sjedinjenim Američkim Državama. Iz svake ovakve unutarstranačke borbe demokrate i repoblikanci izađu jači. Koliko su političke partije u Bosni i Hercegovini daleko od toga u ovom momentu nemoguće je čak i procijeniti. Ono što daje nadu da bi stvari u budućnosti mogle da se počnu mijenjati je uvođenje sistema “jedan čovjek jedan glas”. Ali dug je put. Do tada, u politici kao uostalom i u prirodi, zakoni će činiti svoje. Odumiranje autokratskih partijskih režima neumitan je i nezaustavljiv proces. Najavljeni prijedlog Interesorne radne grupe za izmjene i dopune Izbornog zakona Bosne i Hercegovine samo će ga ubrzati što je u ovom momentu, vjerovatno, njegova jedina pozitivna strana.