Poštovani državljani i stanovnici države Bosne i Hercegovine!
Od edukacije o ljudskim pravima preko strateškog parničenja do pravednijeg društva snažne socijalne kohezije i pravne države.
Dugoročni mir, a mir nije samo odsustvo rata, se ne može postići ukoliko veliki dio stanovništva na Zemlji, pa tako i u državi Bosni i Hercegovini, ne pronađe način da izađe iz siromaštva. Razvoj i emancipacija „odozdo“ služe unapređenju demokratije i ljudskih prava, a to znači trajna i sistemska rješenja.
Smatramo da država Bosna i Hercegovina zaslužuje i treba da bude daleko pravednija država, kako bi se mijenjala i društvena paradigma za šta je potrebno ljudska prava postaviti u fokus interesovanja cijele javnosti koja nije svjesna uloge i značaja ljudskih prava, kako u svijetu i Evropi tako i kod nas, jer u biti svih konflikata, kako od verbalnih tako do ratova, je nepoštivanje osnovnih ljudskih prava. Bez ovog “sine qua non” uslova nemoguće je sprovesti bilo kakve promjene, reforme ili zakone, a da neka strana ili grupacija društva ne bude pod pritiskom ili da ne trpi posljedice i ucjene. Smatramo da su u državi BiH i u BH-društvu potrebne promjene; suštinske i sistematske. Nepoštivanjem osnovnih, minimalnih, za egzistenciju i prosti biološki opstanak prijeko potrebnih ljudskih prava od strane najodgovornijih institucija države Bosne i Hercegovine, nameće se zaključak da već govorimo i o specifičnom nasilju države nad svojim državljanima i stanovnicima pod svojom jurisdikcijom, i pored činjenice da je BiH članica Vijeća Evrope i da je ratificirala relevantne međunarodne, pravno obavezujuće, dokumente o zaštiti i poštivanju ljudskih prava. Dakle, bez obzira ko je na vlasti moraju se poštivati ljudska prava.
Ovom inicijativom želimo pokrenuti civilno društvo (učenike, studente, članove parlamenata, sindikate, penzionere, političke stranke, akademsku zajednicu, medije, udruženja građana, intelektualce idr.), a posebno nezaposlene, neprijavljene i radnike kojima nije uvezan radni staž kako bi imali Inicijativu kao inspiraciju za iznalaženje “najmanjeg zajedničkog sadržioca“, a u ovom slučaju je to strateško parničenje i da udruženim snagama vršimo pritisak na najodgovornije jer, u suprotnom, efekti će nam biti blagi, razvodnjeni i bez suštinskih promjena; kao i do sada!
Potrebno je posebno naglasiti nedostatak edukacije o ljudskim pravima kako u cijelom društvu kao modelu cjeloživotnog učenja, tako i kao obavezan nastavni predmet u školama. Kada je riječ o ljudskim pravima nije dovoljno znati da je država BiH ratificirala brojne međunarodne dokumente o zaštiti ljudskih prava, već je potrebno i funkcionalno razumijevanje ljudskih prava što znači da država ima obaveze prema svakom pojedincu pod svojom jurisdikcijom što potvrđuje i postojanje suda u Strazburu it a prava zahtijevati pred domaćim i stranim sudovima. Evropa ima najjače međunarodne instrumente za zaštitu ljudskih prava, ali toj istoj Evropi nedostaje funkcionalno razumijevanje ljudskih prava koje je potvrdila nejedinstvenim odnosom prema izbjeglicama ili stavom prema Kataloniji, izdvajam samo dva najnovija primjera. Iz tog razloga je potrebno podsjetiti da su ljudska prava univerzalna i nadnacionalna i ovo je samo jedan od razloga zašto bi ih trebalo uvrstiti u kurikulum školstva. Još veća opasnost po poštivanje i življenje ljudskih prava je neoliberalni (krupni) kapitalizam i konzumerizam koji prijeti oduzimanju ingerencija državama, kao civilizacijskim tvorevinama, koje trebaju da štite kako cijelo društvo od turbulencija tržišta i tržišta rada tako i da štiti ljudska prava svakog pojedinca od nasrtaja krupnog kapitala koji ima u fokusu profit, a ne ljudsko biće. Edukacija o ljudskim pravima ima značajnu ulogu u jačanju socijalne kohezije, i ne samo kao nacionalno jedinstvo ili kao (vitalni) nacionalni interes koji se pokazao i kroz istoriju kao nedovoljan, već i kao poguban od buržoaske revolucije, preko oba svjetska rata pa do najnovijih dešavanja u Evropi. Nedostatak edukacije o ljudskim pravima je i nedostatak za društvenu pravdu, smanjenje učešća i odlučivanja u javnim politikama što dovodi do iskrivljenja i gubitka demokratije, a gdje se sve pretvara u trgovinu i robu.