Kantonalni sud u Sarajevu
Šenoina 1
71000 Sarajevo
Tužitelji: Zoran Petrovski, Raza Šećić, Žarko Nikolić i Muharem Kahrimanović.
Tuženi: Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Hamdije Čemerlića 1.
Obrazloženje tužbe
Država Bosna i Hercegovina (u daljem tekstu: BiH) je međunarodno priznata, suverena i država koja je ratificirala međunarodne dokumente o ljudskim pravima, a neke od njih uvrstila i u Ustav BiH. Međutim, nebriga i nepoštivanje ljudskih prava od strane institucija države je do te mjere veliko da stanovnici i državljani BiH nemaju od čega živjeti; velika je nezaposlenost i ljudi koji su prijavljeni na biroe za zapošljavanje nemaju nikakvu pomoć, što je slučaj sa gospođom Šećić Razom i gospodinom Nikolić Žarkom, ili zaštitu države, a i oni koji je imaju po nekom drugom osnovu nije dovoljna ili u iznosu od 48,00 KM, što je slučaj sa gospodinom Kahrimanović Muharemom, vrijeđa i logiku i dostojanstvo ovih zanemarenih grupa bosanskohercegovačkog društva. Iz ovih razloga smo se odlučili za ovu stratešku parnicu kako bi fokus sa individualnih tužbi skrenuli na udružene, strateške tužbe i parničenje kako bi došli do promjena u zakonodavstvu, strategijama i praksama koje su važnije i efikasnije od pojedinačnih slučajeva tužbi i parničenja, a u zaštiti od diskriminacije ili nepoštivanja prava i ljudskih prava u cijelom bosanskohercegovačkom društvu.
Sukcesijom SFRJ i ratifikacijom međunarodnih dokumenata međunarodno priznata država BiH se i pravno obavezala da će štititi ljudska prava i dostojanstvo svih pod svojom jurisdikcijom. Tako je BiH, na putu ka Evropskoj uniji, postala članicom Evropskog Vijeća i obavezala se, i moralno i pravno, na poštivanje ljudskih prava sa prioritetom zaštite ekonomskih, socijalnih, građanskih, političkih i kulturnih prava. Sve ove odredbe o zaštiti ljudskih prava su istaknute i kroz Ustav BiH.
Pozivamo se na član 2. Ustava BiH:
„Ljudska prava i osnovne slobode
1. Ljudska prava
Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6 Opšteg okvirnog sporazuma.
2. Međunarodni standardi
Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.“ i na Aneks 1. :
„Aneks I
Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini
1.Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948)
2.Ženevske konvencije I-IV o zaštiti žrtava rata (1949) i Dopunski protokoli I-II (1977)
3.Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966)
4.Konvencija o državljanstvu udatih žena (1957)
5.Konvencija o smanjenju broja lica bez državljanstva (1961)
6.Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965)
7.Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966) i Opcioni protokoli (1966 i 1989)
8.Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966)
9.Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene (1979)
10.Konvencija protiv mučenja i drugih surovih, nehumanih ili ponižavajućih tretmana ili kažnjavanja (1984)
11.Evropska konvencija o sprečavanju mučenja, nehumanog ili ponižavajućeg tretmana ili kažnjavanja (1987)
12.Konvencija o pravima djeteta (1989)
13.Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika-migranata i članova njihovih porodica (1990)
14.Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992)
15.Okvirna Konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (1994) „
Dakle, ugrožena su nam Ustavna prava, član 2. i prava iz Aneksa 1.
Opšte je poznato da se ljudska prava ne poštuju u BiH i do danas ni jedna institucija nije reagovala, sem deklarativno, na ovu veoma negativnu pojavu u koju spadaju i nepoštivanje odluka (preko 90) Ustavnog suda, ali se ne poštuju ni ratificirani međunarodni dokumenti o zaštiti ljudskih prava koji su i međunarodno pravno obavezujući. Osim odgovornosti vlada na svim nivoima ističemo i odgovornost tužilaštava na svim nivoima koja nisu podizala optužbe protiv odgovornih institucija i pojedinaca, pa svojim nečinjenjem ugrožavaju pravni sistem i omogućavaju sistemsko vršenje krivičnih djela koja se ogledaju u neprijavljivanju radnika ili u tome što mnogi radnici ne mogu ostvariti zasluženo pravo na penzije po osnovu radnog staža ili po osnovu starosti. Ponovo podsjećajući na preambulu Ustava BiH, podsjećamo i na preambulu Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima:
„Države članice ovog pakta,
Smatrajući da, prema principima izraženim u Povelji Ujedinjenih nacija, priznanje dostojanstva koje je bitno za sve članove ljudske porodice i njihovih jednakih i neotuđivih prava predstavlja osnovu slobode, pravde i mira u svijetu,
Uviđajući da ova prava proizilaze iz dostojanstva neodvojivog od čovjekove ličnosti,
Uviđajući da se, prema Opštoj deklaraciji o pravima čovjeka, ideal slobodnog ljudskog bića, oslobođenog straha i bijede, može postići samo ako se stvore uslovi koji omogućavaju svakome da uživa svoja ekonomska, socijalna i kulturna prava, i svoja građanska i politička prava,
Smatrajući da Povelja Ujedinjenih nacija nameće državama obavezu da unapređuje opšte i stvarno poštovanje čovjekovih prava i sloboda,
Vodeći računa o činjenici da pojedinac ima dužnost prema drugome i prema zajednici kojoj pripada i da je dužan zalagati se za unapeđenje i poštovanje prava priznatih ovim paktom“
Preambula ističe važnost poštivanja ljudskih prava, a posebno dostojanstva, kao inherentne osobine čovjeka, podsječajući na to da svaki pojedinac ima dužnost prema drugome i prema zajednici kojoj pripada, a ovo se posebno odnosi na zaposlene u institucijama države koji imaju i vlast, donose zakone i raspoložive materijalne i nematerijalne resurse za afirmaciju i zaštitu ljudskih prava, te gonjenju počinilaca krivičnih radnji, a to ne čine.
Takođe podsjećamo i pozivamo se na član 2. MPoESiKP:
„Svaka država članica ovog pakta obavezuje se da i pojedinačno i putem međunarodne pomoći i saradnje, naročito na ekonomskom i tehničkom polju, a koristeći u najvećoj mogućoj mjeri svoje raspoložive izvore poduzima korake kako bi se postepeno postiglo puno ostvarenje prava priznatih u ovom paktu svim odgovarajućim sredstvima…“
Svima nama, podpisnicima ove tužbe, ova prava nisu prepoznata ni preko dvadeset godina i pored obaveze države da se postepeno postigne puno ostvarenje prava priznatih u ovom paktu što ističemo kao poseban nemar i nepravdu države prema nama, jer nije poduzela ni adekvatne korake putem međunarodne pomoći i saradnje, jer podizanje kredita za auto-puteve ili odlazak nezaposlenih i mladih u druge države na rad nije pomoć socijalno isključenim osobama koje su u BiH i koje se pozivaju na ustavna prava i na prava iz ratificiranih međunarodnih dokumenata koji su obaveza države BiH prema svim stanovnicima i državljanima pod njenom jurisdikcijom. Ekonomska i socijalna prava su ona ljudska prava kojima se štiti ekonomski i socijalni položaj pojedinaca u koje spadaju i djeca kao posebno ranjiva grupa našeg društva. Ova prava, s jedne strane, imaju za svrhu da svima obezbjede život dostojan čovjeka, preciznije – ljudskog bića i u tom smislu su fokusirana na očuvanje ljudskog dostojanstva. Sa druge strane njihova svrha je da obezbjedi ekonomsku nezavisnost pojedinaca od samovolje državnih institucija ili od turbulencija slobodnog tržišta kao što su ekonomske krize, gubitak radnih mjesta, nepotizam, korupcija itd. što predstavlja osnov lične slobode, demokratije i preduslov za uživanje svih drugih prava i što je najbolja brana totalitarizmu, a sa druge strane ova prava imaju važnu ulogu u smanjivanju siromaštva i sprječavanju socijalne isključenosti što je poseban problem u bosanskohercegovačkom društvu, jer domaće zakonodavstvo neprepoznaje i ne štiti ove marginalizirane grupe našeg društva i, ponavljam, u koje spadaju i djeca. Dakle, kao članovi društva mi SVI imamo obavezu i dužnost poštivati ljudska prava i zalagati se za afirmaciju ljudskih prava, a posebno članovi društva čija profesija to nalaže kroz institucije države, jer su oni na prvoj liniji odbrane ljudskih prava.
Sada taksativno navodimo članove iz MPoESiKP i njihov sadržaj koji se u našim slučajevima ne poštuju od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, kao najodgovornije institucije države:
Član 6. „Države članice ovog pakta priznaju pravo na rad, koje obuhvaća pravo koje ima svako lice na mogućnost zarađivanja kroz slobodno izabran ili prihvaćen rad, i poduzimaju odgovarajuće mjere za očuvanje ovog prava…“
Član 9. „Države članice ovog pakta priznaju pravo svakom licu na socijalno obezbjeđenje, uključujući tu socijalno osiguranje.“
Član 10. „Treba da bude pružena što šira zaštita i pomoć porodici koja je prirodni i osnovni sastavni dio društva, posebno za njeno obrazovanje i za ono vrijeme za koje ona snosi odgovornost za izdržavanje i odgajanje djece o kojima se brine… Treba da bude pružena posebna zaštita majkama za razumno vrijeme prije i poslije rođenja djece. Zaposlene majke treba da uživaju, za vrijeme ovog perioda, plaćeno odsustvo ili odsustvo uz odgovarajuća davanja iz socijalnog osiguranja… Treba poduzeti posebne mjere zaštite i pomoći u korist djece i mladih, bez ikakve diskriminacije…“
Član 11. „Države članice ovog pakta priznaju pravo svakom licu na životni standard dovoljan za njega samog i njegovu porodicu, ubrajajući tu i dovoljnu hranu, odjeću i smještaj, kao i stalno poboljšanje njegovih uslova života… Države članice ovog pakta, priznajući osnovno pravo koje ima svako lice na zaštitu od gladi, donijet će… potrebne mjere uključujući tu i konkretne programe…“
Na kraju ističemo nepoštivanje člana 5.
„Ni jedna odredba ovog pakta ne može se tumačiti kao da sadrži bilo kakvo pravo za neku državu, grupaciju
ili pojedinca da obavlja neku djelatnost ili da vrše neki akt u cilju rušenja prava ili slobode priznate ovim paktom ili da zavode veća ograničenja od onih predviđenih ovih paktom…“
S obzirom da domaće zakonodavstvo nije usaglašeno sa ratificiranim međunarodnim dokumentima i da mi ne uživamo navedena prava lako je zaključiti da su zavedena veća ograničenja što je u suprotnosti sa ovim dokumentom, pa prema tome i sa Ustavom.
Vrlo je važno istaknuti da mjere koje se koriste za osiguranje beneficija socijalne bezbjednosti i socijalne sigurnosti, kako ističe član 9. „Države članice ovog pakta priznaju pravo svakom licu na socijalno obezbjeđenje, uključujući tu socijalno osiguranje.“, ne mogu biti usko definisane i da u svakom slučaju moraju garantovati SVIMA minimum uživanja ovih ljudskih prava koja podrazumijevaju prosti biološki opstanak i iz razloga do sada navedenih. Prema socijalnoj sigurnosti država se treba odnositi kao prema opštedruštvenom, javnom dobru, a ne kao prema običnom instrumentu ekonomske ili finansijske politike. Pored brojnih faktora koji se moraju primjenjivati posebno predlažemo:
DOSTUPNOST: sistem socijalne sigurnosti mora biti u skladu sa ratificiranim međunarodnim dokumentima i Ustavom BiH kako bi postao sistemskim rješenjem i time efikasan i na korist cijelog društva,
ADEKVATNOST: novčana ili robna pomoć u količini i trajanju na način na koji bi SVAKO mogao dostojanstveno i bez diskriminacije ostvariti svoja individualna prava kao i prava na porodičnu zaštitu i pomoć kroz adekvatne standarde života i adekvatan pristup zdravstvenoj zaštiti,
PRISTUPAČNOST: osigurati univerzalno poštivanje prava sa razumnim, proporcionalnim i transparentnim uslovima za pristup beneficijama bez da kompromituju ostvarenje drugih prava uz informisanje SVIH osoba i organizacija o svim njihovim pravima na socijalno osiguranje, a naročito osobama sa invaliditetom i osobama koje žive na udaljenim područjima,
ODNOS SA DRUGIM PRAVIMA: pravo na socijalnu sigurnost ima značajnu ulogu, ali ne i jedinu, u pomoći pri ostvarenju mnogih drugih prava kao i prava iz MPoESiKP.
Podsjećamo da je važno napomenuti da državne vlasti moraju i trebaju voditi posebno računa o devet osnovnih oblasti u sistemu socijalne sigurnosti, a koje ističe i Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava UN-a, a to su:
ZDRAVSTVENA NJEGA: adekvatan pristup zdravstvenim uslugama SVIM osobama, primarna zdravstvena zaštita,
BOLEST: pomoć osobama koje su u nemogućnosti da rade zbog lošeg zdravlja,
STAROST: pomoć osobama u starosnoj životnoj dobi,
NEZAPOSLENOST: pomoć koja pokriva gubitak ili nedostatak zarade, a nakon toga osigurati socijalnu pomoć za one radnike koji rade povremeno, pola radnog vremena, u sezoni itd;
OZLJEDE NA POSLU: obuhvatiti opasna i stresna zanimanja, ali i sve druge profesije gdje dolazi do povreda,
PODRŠKA DJECI I PORODICI: kada se pomaže porodici pomaže se i djeci u realizaciji njihovih prava, a posebno iz prava Konvencije o pravima djeteta,
MAJČINSTVO: kako nakon poroda tako i prije poroda i za vrijeme trudnoće, jer briga za majčinstvo je direktna briga o budućnosti društva, jer su djeca jedina realna budućnost,
INVALIDITET: pomoći osobi da bude što samostalnija i vratiti joj dostojanstvo i
PREŽIVJELI I DJECA BEZ RODITELJA: strašne posljedice ne nosi samo rat već i lične tragedije i prirodne nepogode, smrt ili bolest najbližih, saobraćajne nesreće, kriminal itd.
Ukoliko želite da se priključite Tužbi jer su vam uskraćena prava, javite se na e-mail udruzenjezgrade@yahoo.com sa ličnim podacima i kratkim opisom kršenja prava kao što je nedostatak bilo kakvih primanja i pomoći ili je ta pomoć nedovoljna za izdržavanje porodice (kao što stoji u članu 10 ratificiranog Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima koji je sastavni dio Ustava BiH, definisan članom 2 Ustava i Aneksom I), beskućništvo (pravo na dom), ili ukoliko ste bez socijalnog osiguranja i socijalnog obezbjeđenja (član 9), bez primarne zdravstvene zaštite (član 12), ne možete slati djecu u osnovnu školu zbog siromaštva (članovi 9, 10, 11, 12, 13 i 14) itd.
Ukratko, svi koji prepoznaju da im je uskraćeno neko od ovih prava javite se na email iznad!!!