U božićni poštanski ured u gradu Engelskirchenu, nedaleko od Koelna i ove godine stižu tisuće pisama s božićnim željama djece iz cijelog svijeta naslovljena na Christkinda, a poštanski službenici, kao i u proteklih više od 20 godina predano na njih odgovaraju, objavili su iz Deutsche Posta.
Tradicija je započela 1985. kada ostale pošte diljem Njemačke nisu bile sigurne što učiniti s dječjim pismima upućenim Malom Isusu, piše Hina.
Stiglo oko 9000 pisama djece iz cijelog svijeta
“S obzirom na to da je grad Engelskirchen (Anđeoska crkva) imao tako posebno ime jednostavno smo ih odlučili poslali onamo”, rekla je glasnogovornica njemačkoga poštanskog prijevoznika Deutsche Posta.
Poštanski ured smješten je na gradskome trgu prikladnog naziva – Trg anđela i jedna je od šest službenih adresa u Njemačkoj za pisma upućena Christkindu.
Vrijedni službenici pošte već predano rade i odgovaraju na oko 9000 pisama koja su već stigla na njihovu adresu šest tjedana prije Božića.
“Tijekom praznika imamo i do 12 pomoćnika koji odgovaraju na tisuće pisama koja svakodnevno stižu”, rekla je glasnogovornica.
Prošle je godine u božićnu poštu u Engelskirchenu stiglo 135.000 pisama iz 50 zemalja svijeta. Većinom je riječ o uobičajenim dječjim željama, poput igračaka ili kućnih ljubimaca.
No ima i upita kojI su posebno bolnI za službenike pošte. “Možeš li pozdraviti moju majku? Ona je na nebu i tamo živi s tobom”, napisao je jedan dječak.
‘Možeš li pozdraviti moju majku’
“Takva nam pisma teško padaju”, kažu službenici pošte te dodaju da djeca “sve više razmišljaju o međusobnim odnosima, ali shvaćaju i da nešto nije u redu s okolišem… i žele da Christkind to popravi.”
Isprva su odgovarali na pisma njemačkoga govornog područja, no vrlo brzo se pročulo za ured, pa sada odgovaraju na dječja pisma na engleskom, francuskom, španjolskom, češkom, kineskom, ukrajinskom, estonskom, nizozemskom, japanskom, poljskom…
Želje su različite. Jaron bi od Malog Isusa želio dobiti “električnu gitaru s dobrim pojačalom”, David “snjegovića ispred kuće”, Louis “stroj za izradu šećerne vune”, dok je Josy zabrinuta jer se, kako piše ” nedavno preselila s obitelji” i nada se da će joj naručeni zečić ipak stići na novu adresu. Istodobno želi “da svi u svijetu budu zdravi”.
“Da rata ne bude”
Jedna od češćih dječjih želja upućena Christkindu je da “više ne bude rata”. Odgovori na pisma vrlo su diplomatski i u njima službenici pošte pojašnjavaju zbog čega se sve želje ne mogu ispuniti, no istodobno to nastoje kompenzirati malim simboličnim darovima poput papirnatih izrezaka.