Volim da čitam historijske romane, putopise, beletristiku, nisam ograničen žanrom. Ova biblioteka je jedan veliki arhiv koji je šteta da se ne koristi. Knjige mi pružaju nove spoznaje, bude maštu i potiču na razmišljanje – zaključuje Isaković
Biblioteka za slijepe i slabovidne osobe u Bosni i Hercegovini raspolaže sa 28.220 bibliotečkih jedinica i jedinstvena je institucija koja slijepim i slabovidnim osobama omogućava korištenje bibliotekarske građe u njima dostupnim tehnikama, u Brajevom pismu, u audio-digitalnoj tehnici i uvećanom tisku.
Adnan Bašić iz Kaknja, član je Biblioteke godinama, a do sada je, prema evidenciji iz Biblioteke, pročitao 1.231 knjigu iz ove i skoro još isto toliko iz drugih bibioteka čiji je također član.
Bašić je bez vida ostao u ratu, nakon što je teško ranjen u lice u oktobru 1992. godine. Nosilac je priznanja “Zlatni ljiljan”, a kaže kako ga godine sustižu, te nastoji da uživa u zasluženoj penziji i vrijeme provodi čitajući knjige. Bašića šira bh. javnost prepoznaje i kao bivšeg državnog zastupnika.
Adnan Bašić
– Nakon što sam izgubio vid morao sam se priviknuti da koristim ono što mi je preostalo. Ja jedino što sada vidim jeste svjetlo misli, kao proizvod ljudskog uma i time se služim i borim protiv svih nedaća. Knjige mi pomažu da ostanem normalan u ovom nenormalnom svijetu – priča ovaj 74-godišnjak.
Ističe da je sticajem okolnosti otkrio Biblioteku i nakon gubitka vida vratio se svojoj strasti, čitanju knjiga.
– Tu sam otkrio ogromno bogatstvo. Uključio sam se i u Biblioteku za slijepe u Zagrebu, te u Crnoj Gori. Knjige dobijam putem pošte, to su knjige na CD-ovima. A sada sam počeo i ja da pravim svoju privatnu “biblioteku”, počeo sam da čuvam knjige na memorijskim karticama. Do sada imam sačuvano oko 2.500 naslova – kazao je Bašić.
Ističe kako ima svoju recepturu za čitanje knjiga i to preporučuje i mladima.
– Svaku knjigu čitam tri puta, prvi put je pročitam kao knjigu, drugi put da je bolje shvatim, da doživim likove i radnju a treći put iz čistog zadovoljstva. Sve što je lijepo u ljudskom rodu naći ćete između korica neke knjige. Ljudi nisu svjesni da nisu dobili puno sa ovom elektronikom. Ljepota čitanja je nešto neuporedivo sa internetom i svim ostalim što se nudi. Kada se lijepo namjestite u ugodnoj atmosferi, putujete svijetom, idete kroz vrijeme – pojašnjava Bašić, dodajući da svako može pronaći sebe u nekoj knjizi, ali da treba potražiti.
Tuzlanka Tifa Tučić, po zanimanju je profesorica Engleskog jezika i književnosti, trenutno zaposlena kao Izvršna direktorica Udruženja građana oštećenog vida u Tuzli, rođena je slijepa, a član je Biblioteke još od osnovne škole.
– Navikla sam živjeti sa invaliditetom i to mi nikada nije predstavljalo problem. Živjela sam u maloj sredini, ali zahvaljujući mojim roditeljima od najranijeg djetinjstva uključena sam u društvo. Išla sam u vrtić sa djecom koja vide, ali pošto me niko u malom mjestu nije mogao naučiti Brajevom pismu, roditelji su me upisali u Centar za slijepu i slabovidnu djecu u Sarajevu gdje sam završila osnovnu i srednju školu i tada sam postala član Biblioteke – priča za Faktor Tučić.
Kaže da je do sada pročitala na stotine naslova, a da joj je najlakše da uzima knjige u audio formatu.
– Sviđa mi se jer Biblioteka prati trendove. Snimaju dosta i idu u korak sa vremenom. Inače, znatno manji broj naslova je dostupan slijepim osobama u odnosu na one za osobe koje vide. Biblioteka za mene ima višestruk značaj, a volim da čitam naučnu literaturu, beletristiku, trilere, romane, klasiku – kaže Tučić, dodajući da je pored ove, član i drugih biblioteka za slijepe osobe.
Selmir Isaković iz Sarajeva u Biblioteku po knjige odlazi sa pratiocem, dok iz drugih biblioteka knjige prima putem pošte.
– Volim da čitam historijske romane, putopise, beletristiku, nisam ograničen žanrom. Ova biblioteka je jedan veliki arhiv koji je šteta da se ne koristi. Knjige mi pružaju nove spoznaje, bude maštu i potiču na razmišljanje – zaključuje Isaković.
Izvor: Faktor