Tog jutra 27.11.1947. svojom ljepotom je očarala Sarajlije. Plamen koji je nosila, a i dan danas nosi je sjećanje na oslobodioce Sarajeva u Drugom svjetskom ratu. Sarajlije, ljudi koji inače ne prihvataju olako novine su ovaj spomenik jako brzo prihvatili. U tom periodu kada u gradu nije bilo diskoteka, kafića na svakom čošku Vječna vatra je postala okupljalište mladih koji su je žargonski prozvali “guma koja gori”. Ovaj jednostavan, a lijep simbol Sarajeva djelo je Juraja Najharta. Lociran na pročelju zgrade koja je prvobitno bila hotel Grand, a potom sjedište Zemasljke banke, Službe društvenog knjgivodstva da bi danas to bilo sjedište Zavoda za platni promet.
Da, tu u srcu sarajevske šetališne zone ovaj spomenik spaja tri ulice Mula Mustafe Bašeskije, Titovu i Ferhadiju. Sastoji se od ploče sa tekstom koji glasi: “Hrabrošću i zajednički prolivenom krvlju boraca bosansko-hercegovačkih, hrvatskih, crnogorskih i srpskih brigada slavne Jugoslavenske armije, zajedničkim naporima i žrtvama sarajevskih rodoljuba Srba, Muslimana i Hrvata 6. aprila 1945. godine oslobođeno je Sarajevo glavni grad Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Vječna slava i hvala palim junacima za oslobođenje Sarajeva i naše otadžbine.” Tekst je ispisan u bojama zastave bivše Jugoslavije: plavoj, bijeloj i crvenoj.