U svemiru Zemlja. Na Zemlji okeani, mora, države… Mnogo država. Jedna od njih je i Bosna. Bosna i Hercegovina. U Bosni planine, rijeke, malo mora…. U Bosni i Hercegovini gradovi. I entiteti… i Distrikt Brčko i Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Sve to u jednoj državi.
U gradovima i mahalama te države ljudi. Ljekari, profesori, doktori, mehaničari, pekari, ministri, predsjednici… I škole u državi toj. Fakulteti, univerziteti. Državni, privatni…. Bolnice, klinike. Državne, privatne…
I djeca su tu. U školama, na univerzitetima, na gradilištima, na biroima….“Uči sine, budi dobar, čini dobro…“ Rečenica koju često slušam. I pitam se… Malo mi je konfuzno u glavi. Ne mogu da ne vidim, ne mogu da ne čujem ono što dolazi sa TV-a, sa interneta, Facebook-a… Loš đak, loš čovjek, loš insan! A doktor je, predsjednik je, ministar je… Možda su to laži? Možda nije istina da možeš kupiti diplomu, da možeš kupiti posao, položaj… Ne želim povjerovati u to! Jer ne može nastavnik kupiti diplomu. Kako će djecu učiti? Ne može ljekar diplomu kupiti diplomu. Kako će bolesne liječiti? Ne može ministar lako do diplome, kako će zemlju voditi, vojnik zemlju čuvati, mehaničar auto popraviti…? Ne želim da vjerujem jer bi onda sve izgubilo smisao.
Zato znam, zato hoću da vjerujem, da učitelj istinski voli djecu. Zato uči i znanje djeci prenosi. Da dobri i učeni ljudi postanu. Zato znam, hoću da vjerujem, da doktori iskreno Hipokratovu zakletvu polažu. Bijeli mantil sa dostojanstvom nose. Pomažu jer znaju, pomažu jer žele, pomažu jer ljude vole. Ministri, predsjednici, zamjenici, zemlju svoju vole. Svi sa entitetima, Federacijom, Republikom Srpskom, Distriktom Brčko. Nisu njima kuće važne, ni vikendice, na auta. Ne mogu oni znati za malog dječaka kojem su bubrezi otkazali. Ne mogu znati za malu djevojčicu koja čuva i stiska u džepu sliku na kojoj dugu kosu ima. Ponovo će porasti poslije terapije. Nada se. Ne mogu znati za mladića , kome je „stari“ pomogao da do diplome dođe, pa sa patnjom svako jutro na posao ide. Jer radio bi on, ali ne zna. Nije naučio…. Ne mogu oni za svakog pojedinca znati. Znam, vjerujem, da znaju oni bi pomogli. Oni bi nešto učinili.
Znam, vjerujem…
Alija Hadžiefendić
JU OŠ „Mirsad Prnjavorac“ Vogošća