Svjesni smo činjenice da nismo stvoreni za život u kojemu nema potrebe za radom, preprekama, uspjesima i neuspjesima. Naši životi su prožeti mnogim težnjama za koje smatramo da su pogodne za uspješnim ili djelomično uspješnim ostvarenjima. Ukoliko na svojim težnjama radimo, vrlo je moguće i za ostvarenje ciljeva, ali ako zapostavimo svoje težnje, onda su ostvarenja ciljeva zasigurno nemoguća i neostvariva. Jedna stara izreka kaže: ,,Važno je spoznati svrhu života. Koliko mu budeš dao, toliko će ti i vratiti.” Ovom porukom bi svaki čovjek trebao započeti dan.
Ono najlošije i najbeznačajnije čega se nitko ne bi trebao pridržavati je spomenuto i opisano u mnogim knjigama: ,,Življenje za prolaskom minute, sata, dana bez ikakvog značaja.” Življenje bez cilja je poput biljke koju prestanemo zalijevati. Ona neće biti u stanju hraniti se i ubrzo će se osušiti i raspasti. Treba biti svjestan i negativnih i pozitivnih stvari koje bi nam se mogle dogoditi prilikom ispunjenja ciljeva. Također, vrlo je bitno ne zapostaviti prijatelje, poznanike, a pogotovo obitelj jer je ona prema mom razmišljanju najveće ostvarenje i najveći cilj. Rezultat našeg življenja u pozitivnim težnjama će zasigurno biti zadovoljstvo i sreća, a to je upravo ono što je puno važnije od opipljivosti materijalizma.
Kada naša biljka dođe do svoje granice rasta i ne bude u stanju primati vodu, sjetit će se svih plodova koji su krasili njenu stabljiku, svakog lista čije su boje bile najsjajnije i svakog kukca koji je poželio sletjeti na nju i okusiti najljepši sok. Sjetit će se i negativnih stvari; svakog ogrebanog dijela stabljike, svakog otkinutog lista i ploda. Najvažnije što će znati i što će joj pružiti najviše zadovoljstva je vrijeme i napor koji je uložen za njen rast i razvoj koji ju je doveo do savršenstva.
Napisao: Kristian Babić