Život u regiji zahvaćenoj ratom ili etničkim konfliktom često dovodi do toga da osoba iskusi vrlo teške, čak traumatične događaje. Među tim događajima su također direktne posljedice rata ili konflikta, kao što je gubitak vlastitog doma, biti dio borbe ili nedostatak vode ili hrane. Druge posljedice se odnose na gubitak voljene osobe, člana porodice ili prijatelja, na osnovu ratnih dejstava, koje osoba čak može doživjeti lično. Treća vrsta trauma predstavlja direktnu prijetnju po pojedinačne granice ili za cilj ima uništenje fizičkog ili mentalnog zdravlja osobe, kao što je seksualno nasilje ili mučenje. Naučne studije pokazuju da od svih mogućih traumatičnih događaja upravo ova treća vrsta ima najveći negativni utjecaj na zdravlje.
Ipak, u slučaju mnogih ljudi iskustvo bilo kakvog traumatičnog događaja uzrokuje velike štete u vidu somatskih simptoma, kao što je bol ili obamrlost u ozlijeđenim dijelovima tijela ili povrede mentalnog zdravlja. Naučne studije pokazuju da su osobe koje iskuse nekoliko različitih traumatičnih događaja posebno izložene riziku nastanka problema sa mentalnim zdravljem. Među najčešćim negativnim posljedicama trauma po mentalno zdravlje su drugi depresivni ili posttraumatski stresni poremećaji. Osobe koje pate od jednog od ovih poremećaja su često i uvijek iznova vrlo tužne i nedostaje im energije, imaju neokrepljujuće snove ili noćne more, ili odjednom ponovno proživljavaju traumatične događaje u vidu scena događaja iz prošlosti, između ostalih simptoma. U takvim slučajevima može biti propisan psihoterapeutski tretman.
Međutim, ne treba zaboraviti resurse koji mogu pomoći pri ublažavanju negativnih utjecaja traumatičnih događaja i omogućiti osobi da vodi normalan svakodnevni život. Naučne studije zaista pokazuju da pet do devet osoba od deset osoba koje dožive traumatičan događaj ne razvijaju posttraumatski stresni poremećaj, već ostaju relativno zdrave po pitanju mentalnog zdravlja. Ovaj fenomen se naziva otpornost.
Jedan od najvažnijih izvora otpornosti je društvena podrška. Društvenu podršku je moguće pružiti u različitim vidovima, kao što je emocionalna podrška (npr. slušanje o nečijim problemima, tješenje nekoga, grljenje nekoga), praktična podrška (npr. kupovanje namirnica kada je neko bolestan, briga za nečije kućne ljubimce ili biljke kada osoba duže vremena nije kući) ili davanje nekome osjećaja pripadnosti (npr. na osnovu članstva u određenom klubu, redovno sastajanje s nekim ili dijeljenje hobija). Naučne studije ističu zaštitnu moć društvene podrške, te posebno emocionalne podrške, prilikom nošenja sa traumatičnim događajem. Pri tome jačina društvene podrške može čak prevagnuti nad negativnim utjecajem traumatičnog događaja, posebno u slučajevima kada je traumatični događaj doživljen prije više od tri godine.
Još jedan važan faktor za otpornost je religioznost. Religioznost sadržava sve vrste religioznih činova, kao što je molitva kod kuće, redovno posjećivanje crkvenih službi, zajedničko moljenje ili poštivanje religijskih tradicija. U vezi sa zadnje navedenim primjerima, religioznost može biti izvor društvene podrške i na taj način može pozitivno utjecati na mentalno zdravlje. Pored toga, jaka vjera religiozne prirode može pomoći pri dodjeljivanju uzroka za doživljavanje traume vanjskom izvoru, kao što je božija volja ili sudbina, umjesto pripisivanja istih vlastitim radnjama. Stoga može ublažiti bilo kakvu pretpostavljenu pojedinačnu krivnju koju žrtve seksualnog nasilja osjećaju, ali je također prisutna i u slučaju preživjelih brodoloma ili prirodnih nesreća. Međutim, naučne studije prave razliku između pozitivne i negativne vrste religioznosti. Pozitivna religioznost znači vjerovanje u religiju na osnovu vjere i podrške. Za razliku od toga, u slučaju negativne religioznosti bog se povezuje sa ljutnjom, anksioznošću i sumnjama. Dok je negativnu religioznost moguće povezati sa ozbiljnijim problemima mentalnog zdravlja nakon iskustva traumatičnog događaja, jaka lična vjera u pozitivnu religiju može smanjiti negativan utjecaj traumatičnog događaja.
Još jedan važan lični resurs je uvjerenje da su izazovi u životu značajni (nezavisno od vlastite religioznosti) i da je važno baviti se njima i uvjerenje da osoba posjeduje adekvatne resurse za to. Ovi resursi se zovu ‘osjećaj koherentnosti’ i ‘samoefikasnosti’. Oba se razvijaju tokom djetinjstva i adolescencije i pretpostavlja se da su prilično stabilni tokom odrasle dobi. Dovode do dosljednog traganja za ciljevima bitnim za pojedinca i smanjuju podložnost mogućim preprekama. Osobe sa visokom samoefikasnošću i osjećajem koherentnosti nastavljaju vjerovati i investirati u svoje ciljeve i teže se obeshrabruju nego osobe bez ovih resursa. Međutim, moguće je ojačati vlastite resurse čak i tokom odrasle dobi i nakon preživljenog traumatičnog događaja. Kako bi se to postiglo, može biti posebno važno prvo postaviti male ciljeve i fokusirati se na ono što je osoba postigla, nezavisno od rezultata i bez preispitivanja onoga što nije funkcionisalo. Koristit ću metaforu: Ukoliko želite poboljšati svoju kondiciju i odaberete da trčite, počnite sa malim, realističnim udaljenostima, sporim tempom umjesto dugog trčanja sa vremenskim ograničenjem. Pored toga, nagradite se stvarima koje vam se sviđaju nakon svakog trčanja.
U zaključku, traumatični događaji se mogu negativno odraziti na zdravlje osobe i mogu uzrokovati oštećujuće mentalne poremećaje. Bez obzira na to, društveni i lični resursi mogu pomoći da se takvi negativni učinci ublaže. Neke od njih je lako pružiti, kao što je zagrljaj ili slušanje nečijih problema, dok drugi mogu zahtijevati određeno vrijeme, rad ili podršku. Međutim, fokusiranje na vlastite resurse i međusobna podrška nam pomaže da ostanemo zdravi i prevaziđemo djelimično dugoročne negativne utjecaje rata i konflikata.
Author:
Dr. dr. Ricarda Nater-Mewes je šef grupe mlađih istraživača pri Odsjeku za psihologiju, Univerzitet u Marburgu, Njemačka. Diplomirala je psihologiju na Univerzitetu Heinrich Heine u Düsseldorfu, Njemačka i doktorirala na Univerzitetu Philipps u Marburgu, te stekla titulu dr. rer. med. na Univerzitetu Duisburg-Essen (oba u Njemačkoj). Od 2012. godine je licencirana klinička psihologinja.
Članak je objavljen u trećem broju regionalnog časopisa Balkan.Perspectives u izdanju forumZFD. Balkan.Perspectives je regionalni časopis koji objavljuje forumZFD i koji obuhvata teme vezane za suočavanje sa prošlošću. Cilj časopisa Balkan.Perspectives je jačati alternativne pristupe suočavanju sa prošlošću na regionalnom nivou.
Cijeli časopis možete preuzeti na BHSC jezicima i engleskom jeziku na sljedećim linkovima:
BHSC: http: http://www.dwp-balkan.org/bh/bpm.php?cat_id=6&text_id=2
ENG: http://www.dwp-balkan.org/en/bpm.php?cat_id=6&text_id=2
ALB: http://www.dwp-balkan.org/ko/bpm.php?cat_id=6&text_id=2
MAK: http://www.dwp-balkan.org/mk/bpm.php?cat_id=6&text_id=2